Slezena je organ imunološkog sustava.
Slezena, organ koji pripada imunološkom sustavu, smješten je u gornjem lijevom kvadrantu abdomena. Funkcije slezene su mnogobrojne: skladištenje imunoloških stanica leukocita i limfocita, sekvestracija i uklanjanje iz krvotoka starih i oštećenih krvnih stanica eritrocita, hematopoeza u fetalnom razdoblju.
Povećanje slezene nazivamo splenomegalijom. Splenomegaliju mogu uzrokovati brojna stanja, od infekcija do autoimunih poremećaja. Splenomegalija ponekad bude udružena sa hepatomegalijom, povećanjem jetre, pa ih zajedničkim imenom nazivamo hepatosplenomegalija.
Povećana slezena u početku hiperfunkcionira, obavlja svoje funkcije u većem opsegu nego što bi trebala, što dovodi do daljnjeg rasta slezene. Hiperfunkciju slezene zovemo hipersplenizmom i on može teško poremetiti imunološki sustav. Povećana slezena skladišti veći broj leukocita, zbog čega organizam postaje podložniji infekcijama. Otečen parenhim slezene pritišće sinuse kojima normalno prolaze zdravi eritrociti te ih sekvestrira i razlaže prije nego što bi trebalo, što dovodi do anemije. Također, trombociti se pojačano skladište u slezeni pa je i zgrušavanje krvi usporeno.
Simptomi splenomegalije
- Splenomegalija je često asimptomatska
- Prvi znak povećane slezene najčešće je difuzna bol u trbuhu
- Povećan broj infekcija u kratkom roku ( više od 5 tijekom 6 mjeseci)
- Osjećaj sitosti nakon nekoliko zalogaja
- Novootkrivena anemija bez jasnog uzroka
- Umor
- Širenje boli iz desnog abdomena u lijevo rame
Uzroci povećanja slezene
- Virusne infekcije – najčešća je mononukleoza , EBV i CMV
- Bakterijske infekcije
- Sifilis
- Policitemija
- Lupus
- Sarkoidoza
- Ciroza jetre – splenomegalija nastaje zbog portalne hipertenzije
- Hemolitička anemija
- Parazitarne infekcije – ehinokok
- Ekstranodalni limfom smješten u slezeni
- Hematološke bolesti – leukemije
Dijagnostika bolesti slezene
Povećanu slezenu je moguće napipati, ali danas se koristimo radiološkim tehnikama poput CT-a kako bismo utvrdili točne dimenzije i oblik slezene. Kod kliničkih sindroma poput mononukleoze očekujemo splenomegaliju uz ostale simptome karakteristične za kliničku sliku mononukleoze. Kod sumnje na povećanu slezenu krvna slika pokazuje sliku pancitopenije - anemija, leukopenija i trombocitopenija, koji nastaju zbog hipersplenizma. Kod pancitopenije uvijek je potrebno posumnjati na leukemiju te napraviti biopsiju koštane srži.
Liječenje splenomegalije
Cilj liječenja povećane slezene je supresija njene funkcije, uklanjanje uzroka splenomegalije i liječenje bakterijske ili virusne infekcije u podlozi. Kod bakterijskih infekcija dajemo antibiotike s ciljanim djelovanjem, a kod mononukleoze izazvane Epstein Barr potrebno je strogo mirovanje kako ne bi došlo do oštećenja slezene. Ako je splenomegalija uzrokovana pojačanim protokom kroz slezenu uslijed portalne hipertenzije, koristimo beta blokatore kako bismo preusmjerili protok na portalnu venu.
Ponekad se hipersplenizam pokaže idiopatskim, što znači da uz sve pretrage, ne možemo naći jasni uzrok povećanja slezene i njene pretjerane funkcije. U tom slučaju jedini način liječenja je kirurško uklanjanje slezene - splenektomija. Danas se terapijske splenektomija rijetko izvodi, međutim ponekad je nužna, jer hipersplenizam može imati ozbiljan utjecaj na imunološki sustav i izazvati ozbiljan nedostatak hematoloških stanica. Splenektomija je indicirana i kod traumatskoj oštećenja slezene. Ponekad neotkrivena povećana slezena može rupturirati i zbog manje traume i izazvati unutarnje krvarenje zbog čega se slezena u pravilu u potpunosti uklanja. Iako je slezena organ bez kojeg možemo živjeti, splenektomirane osobe podložnije su infekcijama.
