'Ako me pratite na Instagramu, znate da smo prošle nedjelje suprug i ja proslavili 11. godišnjicu upoznavanja. Kako mi je 28 godina, to znači da smo se upoznali kad mi je bilo 17! (Znam, matematika mi odlično ide!)
Sedamnaest godina je obično doba za zabavu i izlaske - ponekad mijenjate partnere kao čarape. Sve u svemu, živite svoj život i puni ste energije! I ja sam bila takva 17-godišnjakinja kada sam otišla na 18. rođendan svoje najbolje prijateljice. Htjela sam se samo ludo zabaviti. Tada sam vidjela njega...
Trebala sam njega, da, baš njega! Imao je dužu kosu, a ja sam imala dreadlockse. Tako je počela naša priča. Nismo znali koliko će trajati; mislili smo da će možda trajati samo tu večer. Onda smo mislili, OK, možda će potrajati koji tjedan. Vidjela sam da se zaljubljujem u njega, no govorila sam si da će mi vjerojatno dosaditi u roku od mjesec dana.
Tako je prošla godina dana pa tri pa pet pa deset godina... i evo, čak i 11! Da, na papiru sve izgleda dobro. No, da budem iskrena, na početku naše veze smo se trebali nositi s mnogim problemima.
Što odgovoriti ljudima koji stalno govore: 'Pazi, ovo možda neće potrajati jer ste još mladi' ili 'Sigurno je zamorno biti u ozbiljnoj vezi tako mlad! Ne osjećaš li da propuštaš mnogo toga?'.
Prošla sam kroz mnogo faza. Nekada sam mislila: Što ako su u pravu? Što ako smo se stvarno upoznali premladi? S druge strane, nekada bih također mislila: Ma, shvatit će oni jednom.
Ljudi su pomno pratili našu vezu, a kada smo se vjenčali, svi su govorili: 'Bilo je samo pitanje vremena'. Suprug i ja smo se samo nasmijali i složili s njima. Ne zamjeram ih što su toliko prigovarali, i ja bih nekada davno dijelila njihove brige.
Suprug i ja odlučili smo vjerovati si i vidjeti kako će stvari ispasti. Danas imamo dječaka u svojim životima. Naučila sam da treba slušati samo sebe, svoje instinkte, svoja uvjerenja i svoje srce. Postupajući tako, dobila sam najbolji mogući dar.
Upoznavanje ljubavi svojeg života u ranoj dobi nije uopće problem. No, nije uvijek niti lako. Morate zajedno prolaziti kroz velike životne odluke, zajedno odrastati. Sve je dobro ispalo samo zato što smo slušali jedno drugo, radili kompromise, planirali. Uspjeli smo unatoč tome što smo čak godinu dana živjeli udaljeni 6.000 kilometara. Poanta je: Da, povremeno nam je bilo teško, ali nikada se nismo prestali voljeti.
Danas smatram da je bila prava sreća što sam ga upoznala tako mlada. Osjećam da je dio mene, dio moje osobnosti. Cijeli me život vodio i podržavao u mojim odlukama. Znamo kako si dati slobode i imamo odvojene živote, svatko ima svoje prijatelje, hobije i aktivnosti. Pronašli smo sklad i naš se duet pretvorio u trio.
Da, život nije uvijek zabava, no naučimo uživati u svim tim sitnim trenucima sreće.
Sretan 11.
