Više od 30 tisuća stranih radnika došlo je u Hrvatsku "trbuhom za kruhom", a jedna od njih je i mlada, 24-godišnja Nepalka Sarita Neupane. Ona je već šest mjeseci zaposlena u kafiću 'Žuti 5' u Štrucljevu, a prije toga je radila u kafiću u Koprivnici, piše Zagorje.com
"Prvo što me privuklo u Hrvatsku je činjenica da je riječ o uistinu prelijepoj zemlji. Vidjela sam to najprije na televiziji, a potom i na Internetu. No, glavni razlog zašto sam došla ovdje je, naravno, moja budućnost i budućnost moje obitelji", rekla je Sarita za Zagorje.com.
Nadodala je da i on kao i mnogi mladi Nepalci ne vide svijetlu budućnost u Nepalu s obzirom na to da tamo ima jako puno ljudi, a jako malo radnih mjesta, zbog čega je nezaposlenost velika, a plaće su male. Obrazovanje je na niskim razinama pa se većina ljudi seli van kako bi za sebe stvorili 'bolje sutra'.
Prilika za bolji život
"Hrvatska nudi velike mogućnosti za nas i mi ovdje vidimo svoju priliku za boljim životom. Tako i ja, otkako sam došla ovdje, konačno vidim svijetlu budućnost za sebe i voljela bih ovdje ostati živjeti i raditi", ispričala je Sarita.
Dolazak u Hrvatsku nije bio jednostavan niti jeftin. Već su dobrano poznate priče kako razne agencije uzimaju novac siromašnim Nepalcima ili Filipincima da bi uopće pronašli put do radnog mjesta u Hrvatskoj. No, nije to jedini trošak, a niti je ugovor s agencijom jedini preduvjet i jedina potrebna predradnja da bi se mogli zaposliti u Hrvatskoj.
"Prvo sam predala svoje dokumente agenciji u Nepalu i prijavila sam se za traženje posla u Hrvatskoj. Agencija je tada krenula u potragu za poslodavcima u Hrvatskoj koji bi me eventualno trebali. I prvo mi je od agencije stigla ponuda, koju sam prihvatila te je potom slijedilo ishođenje radne dozvole. I onda sam još trebala ishoditi hrvatsku vizu i evo, sad sam ovdje. Svi troškovi agencije, vize, avionska karta..., moj cijeli dolazak u Hrvatsku koštao me je negdje između 9 i 10 tisuća eura", otkrila je Sarita.
Sarita kaže da želi zauvijek ostati u Hrvatskoj.
Snalaženje u potpuno drugačijoj kulturi
Kada je prvi put stigla u Hrvatsku, prvo radno mjesto bilo joj je u jednom kafiću u Koprivnici, no jezična barijera stvorila je probleme.
"Uz to, malo me iznenadila kulturološka razlika u ophođenju i komunikaciji između ljudi. U Nepalu se, naime, ženu ne smiju dodirivati, a kad sam se zaposlila na svom prvom poslu, ljudi su se znali napiti pa me dodirivati i to mi je činilo nelagodu. Nisam se osjećala sigurnom. Zato sam odlučila potražiti novi posao u manjoj sredini i javila sam se na oglas za posao ovdje u 'Žutom 5' i drago mi je da jesam", rekla je Sarita
Trebalo joj je vremena da se privikne na kulturološku razliku da je ovdje normalno da se ljudi nevino dodiruju kada komuniciraju te da to nije nešto neprikladno. Otvorila se kako ju je to činilo nervoznom. Što se tiče jezične barijere, Sarita se snalazi na engleskom i sve više na hrvatskom.
Sretna poslodavka i Sarita
"Kad sam stigla u Hrvatsku, prvo sam naučila reći 'Bok' i 'Dobar dan'. I onda sam iz dana u dan pozorno slušala i polako učila. Sada mogu reći da govorim hrvatski jezik, onako, 'malo', ali ne baš dobro. No, uglavnom razumijem što mi ljudi govore na hrvatskom i to mi već jako puno znači i olakšava rad, a ovdje su već navikli na mene i moju kombinaciju engleskog i hrvatskog jezika i razumiju što im pokušavam reći", prokomentirala je.
Njezina poslodavka, Ivana Besednik ispričala je kako je naišla na Saritu. Ivana je tražila radnu snagu preko oglasa i Sarita joj se javila.
"Uz nju, od stranih radnika imam i jednu zaposlenicu iz Srbije. Iskreno, naći u Hrvatskoj nekoga tko bi radio u kafiću u Štrucljevu je postala nemoguća misija. To je činjenica s kojom smo se već pomirili i stoga su nam strani radnici poput Sarite postali jedina opcija", ispričala je Ivana Besednik.
'Željela bih zauvijek ostati u Hrvatskoj'
Što se tiče naših tradicionalnih pića, potpuno su joj drugačija od onih u njenoj domovini.
"Ovdje gosti uglavnom piju pivo, pelinkovac i gemišt. Zapravo, mislim da 90 posto ljudi ovdje pije pivo. Ali tako su dobri prema meni da čak i kad mi naruče nešto na hrvatskom, a ja im donesem nešto krivo, uopće se ne ljute, niti se ne žale", komentirala je Sarita. Sarita želi ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj jer ovdje vidi "svijetlu budućnost". Neke dugoročne planove za budućnost nema niti želi planirati.
"Radit ću ovdje dvije, tri godine, potom ću na dva, tri mjeseca otići u Nepal i onda ću se vratiti ovdje pa ćemo dalje vidjeti. U svakom slučaju, željela bih zauvijek ostati u Hrvatskoj. Ovo je prelijepa zemlja, ljudi su divni, a ima i puno poslova tako da u Hrvatskoj vidim dobru i sigurnu budućnost za sebe", zaključila je Sarita Neupane.
POGLEDAJTE VIŠE: Hrvati Nepalce ne žele za članove obitelji, pa čak ni za susjede. nepalci o Hrvatima: 'Fantastični su, osjećam se ugodno'
