Izvor Veliko vrelo kod Ogulina: na samom ulazu olupina automobila i nešto građevinskog otpada. Izvor Bistrac na šest metara dubine, a iz njega teče potok koji se ulijeva u Zagorsku Mrežnicu. Krško podzemlje čuva 70 posto zaliha pitke vode Hrvatske, a nema što volonteri inicijative Čisto podzemlje nisu ondje pronašli i počistili.
"Mi znamo za oko 1000 špilja i jama diljem Hrvatske koje su onečišćene, kroz djelovanje projekta je oko 10 posto toga sanirano. Neki od tih deponija su aktivni desetljećima i čitave zajednice, čitava naselja, sela bacaju otpad u te jame", objašnjava pokretač inicijative Čisto podzemlje Ruđer Novak.
Čišćenje divljih deponija u jamama nije samo naporan, već i opasan posao jer se diljem Hrvatske nalaze zaostale mine i eksplozivne naprave iz ratova 20. stoljeća. Kako bi volonteri ostali sigurni, teren prije skenira Protueksplozijska služba Ravnateljstva policije. Volonteri inicijative Čisto podzemlje ovo su radili 10 godina, dok nisu uspjeli u svojem naumu, a to je da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost financira uklanjanja otpada odbačenog u okoliš. Sada je fokus inicijative edukacija djece, kako buduće generacije ne bi prirodu tretirali kao odlagalište otpada.
Bitna je edukacija
"Dosad smo ušli u 240 škola, kao pilot projekt u prvoj godini, nekih 11 tisuća djece je već čulo za našu priču i u sljedećem razdoblju nam je fokus da se proširimo na sve škole u Hrvatskoj", nadodaje Novak.
Jedan od najvećih problema vode u Hrvatskoj su nepotrebni gubici. U prosjeku se izgubi oko 50 posto vode od vodocrpilišta do krajnjih korisnika zbog dotrajale i stare infrastrukture. Zagreb je na 55 posto, zbog čega se kreće s projektom proširivanja vodovodne mreže i smanjivanja tlaka u vodovodnim cijevima. Sve će to koštati 320 milijuna eura, većinom europskog novca.
"Samo za usporedbu, to je ulaganje od recimo negdje četiri sljemenske žičare, ali pod zemljom. Problem je kada se uspoređujemo s drugim glavnim gradovima EU, moguće da je Zagreb, ako nije najgori, onda je sigurno među najgorima. Četiri desetljeća se nije ulagalo u vodovodne cijevi, imamo neke s kraja 19. stoljeća", ističe gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
Možda cijevi nisu, ali klima se od kraja 19. stoljeća promijenila. Klimatske promjene utječu prvenstveno na učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih prilika.
"Kada govorimo o Hrvatskoj, bilježimo povećanu frekvenciju sezona sa sušom, posebno treba istaknuti 2012. ili nedavno, 2022. godinu. kada su i meteorološka suša i hidrološka suša i poljoprivredna suša bile izražene. Kroz klimatske promjene se ti efekti samo pojačavaju, tamo gdje je prije bilo toplo i suho, sada je sve toplije i još suše", zaključuje ravnatelj Državnoga hidrometeorološkog zavoda Ivan Güttler.
Iako Hrvatska ima dovoljno vode, jasno je da se prema najvrjednijem prirodnom resursu ponašamo rasipno i nemarno.