"Riječi 'Izgledaš stvarno mršavo' možda zvuče kao nevini kompliment koji je potpuno bezopasan, ali umjesto da se osjećam dobro kad mi netko to kaže, moje se srce sada nekako stegne.
Nije me brinuo moj izgled
Ranije bih prihvatila taj komentar sa osmijehom i uvijek spomenem kako pokušavam jesti zdravo. Minutu nakon što shvatim što zapravo znači komentar, otiđem negdje gdje sam sama, sjednem i plačem. Zašto? Uvijek zaboravim koliko se dobro osjećam kad čujem te riječi. Osjećam se bolje i želim više.
Varirala sam u svojoj težini i izgledu. Bila sam i mršavija i deblja. Kad pogledam neke svoje starije fotke iz recimo petog razreda, bila sam stvarno debela. Čudno je samo da me nitko nikad nije ismijavao. Čini mi se kako baš svaka debela cura ima priče o negativnim komentarima, dok ja nemam takvog iskustva. Ja sam samo bila nevidljiva drugim ljudima. Svima, osim njih par s kojima sam se i družila. Imala sam nekoliko prijateljica i svoje knjige i otkrila sam kako biti sretna u tom svojem svijetu.
U osmom se razredu moj svijet počeo otvarati. Jedna je popularna cura odlučila da ću biti dio njezinog svijeta. Uskoro sam imala mnogo prijateljica. Ljudi su me stvarno i upoznali. Mene i moju osobnost. Ništa se nije promijenilo oko mog izgleda. I dalje sam imala višak kilograma. U srednjoj sam školi također bila pretila. Nisam uopće razmišljala o izgledu. Imala sam prijateljice i društveni život, čak sam imala i dečke. Oni su voljeli biti u mojoj blizini jer sam bila zabavna i draga. Htjeli su biti sa mnom jer sam bila pametna i suosjećajna. Trudila sam se i bila sam uključena u sve aktivnosti.
Počela sam vježbati i osjećala sam se kao diva
Na fakultetu sam i dalje bila ista osoba. Sjećam se da sam se jednom prilikom vagala kod doktora i vaga je pokazala 94,34 kilograma. Rekao mi je da sam pretila. Do tog trenutka mi nitko nije rekao ovu rečenicu. Znala sam da se debljam jer se veličina hlača stalno povećavala, ali nije me to previše smetalo. Godinu dana nakon sve se počelo mijenjati. Započelo je moje putovanje mršavljenja koje je vodilo i do vjenčanja.
Ne znam zašto je točno sve započelo. Da budem potpuno iskrena mislim kako je promjena grada i posla bitno utjecala na mene. Počela sam ići u teretanu. Počela sam sa samo 20 minuta vježbanja svaki dan. V remenom sam se čak i počela veseliti vježbanju. Onda sam počela koristiti i svoj mobitel da pratim koliko kalorija gubim. Prestala sam jesti toliko brze hrane. Imala sam kontrolu. Uskoro sam vidjela rezultate. Gubila sam kilograme.
Dobivala sam razne komplimente da izgledam odlično. Karijera mi je također napredovala, a i imala sam pripreme za vjenčanje krajem godine zato sam nastavila s jednom stvari koju mogu kontrolirati. Moje je vrijeme vježbanja sada poraslo na 70 minuta, a onda i na 80. Sada vježbam sat i pol vremena. Udala sam se u vjenčanici koja je znatno manja od one koju sam odabrala samo šest mjeseci ranije. Osjećala sam se kao diva. Ovo je bio samo početak.
Povećala sam aktivnosti, a onda se sve promijenilo
Nastavila sam raditi sve isto. Vježbala sam, pazila na prehranu, počela trčati, upisala boks. Na početku je teretana bila odličan odabir. Ali, uskoro je prerasla u opsesiju. Provodila bih u njoj tri ili više sati svaki dan, uz to bih trčala i vježbala doma. Nisam mislila da imam problem, jer mi je tijelo izgledalo odlično. Skinula sam 56, 6 kilograma, što mi je bilo potpuno normalno. Prestala sam dobivati menstruaciju, ali svi su mi i dalje govorili da izgledam odlično. Stalno bi mi govorili 'izgledaš tako mršavo'. Htjela sam to čuti što češće. Radije bih slušala kako sam mršava nego kako sam pametna i dobra.
Žao mi je što moram priznati da u ove dvije godine nisam pokušala biti ni pametna ni dobra. Nisam pokazivala svoj smisao za humor, kao ni suosjećanje. Toliko me zanimao samo moje tijelo i što drugi ljudi misle, da sam zaboravila što je stvarno važno.
Ne sjećam se točno što se dogodilo da sam počela drugačije razmišljati. Znam samo da je bila zima i da sam taman završila s poslom i otišla u teretanu. Trčala sam na traci 45 minuta, odradila vježbe s girjom, otišla na sat boksa i onda sam trčala do stana. Bilo je već 20:00 sati i nisam imala više slobodnog vremena. Dok sam hodala prema stanu briznula sam u plač. Ne u onaj sretni plač, već sam bila očajna. Bila sam histerična, umorna, iscrpljena, jadna. Bila sam znojna i bilo mi je hladno. Osjećala sam se slabo. Uz sve to bila sam i gladna. Gledala sam u sve restorane na putu do stana, ali sam znala da ne smijem jesti tamo jer će mi onda biti teško pratiti unos kalorija. Tada sam shvatila da izraz 'izgledaš mršavo' i nije toliko dobar i da zapravo nisam sretna.
Pazi na komplimente
Nisam sigurna što je na kraju prevagnulo. Neki tjedni su se činili teški. Uskoro sam prestala odlaziti u teretanu i trenirati tri sata. Jela sam više i bolje. Prestala sam brojati kalorije i uskoro sam se malo udebljala. Ponovno sam imala menstruaciju.
Ne mogu reći da sam sada popravljena. I dalje se uhvatim kako želim biti mršavija. Ipak, pazim na sebe. Okružena sam pravim ljudima. Dobra sam prema sebi i svojem tijelu.
Najvažnije od svega, osjećam se spremno podijeliti svoju priču. Onog dana kad sam čula da izgledam mršavo, bila sam sretna. Značilo mi je puno više nego da sam smiješna ili voljena. Ipak, postoji puno važnijih komplimenata koje možeš reći jednoj ženi. Kao na primjer: 'Snažna si' ili 'predivna si'. Odaberi svoju riječ odmah i reci je sama sebi, a onda i drugima."
Izvor: Pop Sugar
