"Napadaji u kojima gubim svijest, ne znam što se meni događa, nisam svjesna ničega. Trzam se, ide mi pjena na usta. To izgleda prilično dramatično i ružno", opisala je Maja Bokunić svoju borbu s epilepsijom.
Ona je jedna od čak 40.000 ljudi u Hrvatskoj koja boluje od epilepsije.
Međutim, ona dodaje: "Roditelji su me odgajali da je epilepsija s čime se mora i može normačno živjeti".
Liječnica Marina Milošević upozorava kako život za epileptičare i nije toliko jednostavan.
"Kod pacijenata s epilepsijom postotak nezaposlenosti je puno veći nego kod opće populacije", kazala je.
No, Maja radi kao tajnica u školi. Majka je jednogodišnjeg dječaka Juraja i živi gotovo kao i svi drugi. Zadnji je napadaj imala prije pet godina.
Otac oboljelog od epilepsije, Mato Prskalo opisao nam je muku koju prolazi njegov 21-godišnji sin Matija: "Cijeli organizam se skvrči i njemu je puls na 200 svakih pet minuta".
"Dijete mi je obojelo u 8. godini života. Dotad je bio najzdravije dijete u obitelji, no morate to prihvatiti i nositi se s time. Dođete prvo razlog zašto se to vama desilo, zašto meni", prepričao je Mato Prskalo i dodao kako njegov sin nakon težih napada zna provesti i po tri tjedna u induciranoj komi.
"Kada se ti napadaji pogoršaju, kod njega se desi da je nepokretan", ispričao je Mato.
Svaki napadaj znači tri tjedna kome i ponovni oporavak. I svaki put ispočetka. Pacijent je zbunjen kao i njegova obitelj. Liječnica Marina Milošević upravo je iz tog razloga provela istraživanje na temelju 500 najčešćih pitanja na koje pacijenti vrlo često ne dobiju odgovor.
"Većina tih ljudi je uplašena. Pogotovo kod posjeta liječniku opće prakse nemaju hrabrosti pitati sve stvari, pa se obraćaju na online svajtovalište. Mi im pomažemo da dobiju što više informacija, dijagnozu, metode liječenja, njihove pravne obveze", pojašnjava liječnica Marina Milošević.
Na stranicama Hrvatske udruge za epilepsiju ova liječnica odgovara na svako pitanje.
Milošević također daje savjete kako reagirati ukoliko u svojoj blizini primijetite epileptični napad: "Ne paničariti. Nastojati organizirati okolinu da pacijent što manje ozlijedi sebe i druge. Ne dirati ga, ne davati mu tekućinu ili lijekove. Ako traje duže od minute zvati pomoć".
Čak svaki 12 Hrvat boluje od epilepsije. Stoga ne zaboravite priče Maje i Mate. Pružite im podršku na ljubičastoj biciklijadi kojom svi ovi ljudi žele osvijestiti bolest koja je, iako se o njoj dosta šuti, itekako prisutna među nama.