Što vam prvo pada na pamet kao odgovor na pitanje - tko vam kontrolira život? Žena? Šef? Djeca? Političari? Iluminati? Vi sami? Ili bi možda bolje bilo pitati - što vam kontrolira život? Kredit? Televizor? Horoskop? Neplaćeni računi?
Možda je sve to točno. Ili makar dijelom točno. Međutim, postoji i jedan unutarnji kontrolor koji je nevjerojatno snažan, a za kojeg većina ljudi ne zna. Možete ga osjetiti kao težinu na prsima, bol u srcu, čvor u želucu, knedlu u grlu ili kao neko nejasno, iscrpljujuće stanje nalik sivoj plohi koja stoji između vas i stvarnosti. Možete ga prepoznati i u radnjama koje vam se ne sviđaju ili koje vam škode – u pretrpavanju poslom, opijanju ili nesavladivoj potrebi da se prejedete. Taj kontrolor ima mnogo lica ili, možda bi bolje bilo reći – mnogo krakova – kao neka unutarnja hobotnica koja vas svojim čvrstim pipcima lijepi za krive frajere, naporne ljude ili poslove na kojima se osjećate kao da trunete.
Čudno, zar ne? Unutarnja hobotnica... Zvuči kao parodija. A baš ta hobotnica od ljudskog života i napravi parodiju. Učini da se čovjek u svom životu počne osjećati kao stranac, da se počne pitati: 'Što je ovo? Pa, to uopće nije život koji sam htio! Gdje je dugme za undo?' Međutim, dugmeta nema. Što je, tu je. Kao u šahu: taknuto-maknuto. I što sad?
Prije nego što vas svojim morskim metaforama sasvim zbunim, odat ću vam tajnu. Hobotnicu čine potisnuti osjećaji. To su te neobične tjelesne senzacije – pritisak, težina, grč... To je ona mračna unutarnja atmosfera koja tu i tamo u vama zavlada i onda ne znate ni što vas je snašlo ni kako se iz toga izvući.
Potisnuti osjećaj manje vrijednosti vas može natjerati da se stalno nekome dokazujete. Potisnuti bijes na oca vas može natjerati da odugovlačite s predajom dokumenata svom šefu koji ima isti ton glasa i iste brkove kao vaš otac. Potisnuta nemoć vas može natjerati da se zaljubite u narcisoidnog biznismena.
Kako? Primjerice, uzmimo ovo zadnje... Bila jednom jedna gospođica kojoj ćemo ovom prilikom nazvati S. Naša S je imala majku-oštrokondžu (pravu škarpinu!) koja ju je cijelo djetinjstvo maltretirala svojim zajedljivim komentarima. Te ne možeš ti to, te loše si izrezala taj paradajz, te nemaš pojma što je život. Naša S se naviknula braniti od majke dokazujući suprotno i svađajući se, ali negdje u njoj je ostao duboko usađeni osjećaj nesposobnosti koji ju je natjerao da se zaljubi u hiper-sposobnog biznismena. Točnije, lažnog hiper-sposobnog biznismena. Bio je na rubu bankrota.
Međutim, S ne samo da je povjerovala u njegovu predstavu pod nazivom 'Ja mogu sve', već je zakoračila ravno u nju i postala aktivna sudionica. Tj. pasivna slušačica. Dok je on trkeljao o svojim velikim planovima, ona je kimala glavom i hranila ga svojim obožavanjem. Eto hobotnice na djelu! I to ne obične hobotnice, već one najopasnije – hobotnice sa sjajnim pipcima i gustim crnilom koje joj izlazi iz glave.
Dakle, da sumiramo. Potisnuti osjećaji imaju tendenciju preuzeti kontrolu. To je ono kada planirate izaći vani i zabaviti se, ali ipak na kraju ostanete kući jer vas je prevladala neka nejasna težina. To je ono kada odugovlačite nešto napraviti jer u sebi imate blokadu, otpor kojem ne vidite jasnog uzroka. Pokušate li stvari riješiti razumom, udubit ćete se u beskrajne analize koje vam neće pomoći da se riješite hobotnice, nego ćete joj time samo zapetljati krakove. Eto, zato je važno hobotnicu upoznati, pripitomiti je, zajahati i krenuti u istraživanje svog psiho-podmorja.
Piše: psihologinja Tomica Šćavinawww.poticaj.net