I čim to čujem, znam što slijedi – masovna navala u lokalne teretane i fitnes-centre, grozničavo sastavljanje dijetalne prehrane (koja UVIJEK počinje od ponedjeljka) uz paničnu pomisao – nema ŠANSE da stanem u onu majicu od prošlog ljeta... i znao/la sam to i u siječnju... ali tko će odbiti tu prekrasnu janjetinu, kulen i francusku koja je vapila s bogate trpeze – uzmi meeeee...
Yep... tako je to svake godine.
No, unatoč spomenutima koji će barem pokušati krenuti u teretanu, svi dobro znamo da će većina pretilih curica i dečki radije posegnuti za raznoraznim slimmiesima, capsburnovima i inim preparatima koji obećavaju da ćete nakon što ih uzmete, imati isti učinak 'kao da ste trčali 45 minuta'. Da... već zamišljam Usaina Bolta ili Patricka Mackaua kako sjede pred televizorom i dok ih trener zove da odrade kondicijski trening, odmahuju rukom, uzimaju magičnu tabletu i zavale se u naslonjač... trening odrađen. Come on! Pa čak ni oni najlakovjerniji neće popušiti tu spiku... ali um vjeruje u ono što želi i zato te reklame tako često vidimo na televiziji – jer da nitko to ne kupuje, ne bi se ni reklamirale.
E sad, zašto ja sve ovo pričam? Osim iz razloga što gajim iskonski prijezir prema iskorištavanju ljudskih slabosti bilo kojeg tipa i zgrtanju para na istima, želim na sva zvona razglasiti program koji smo pokrenuli prije dvije godine, a koji, za razliku od gore navedenog, ima samo jednu svrhu – popularizirati trčanje i dovesti do toga da kretanje postane sveprihvaćeni način održavanja tjelesne težine i zdravlja... a sve dok trčanje bude tema na koju će se odmahivati rukom (ma, dosadno) i dok će u Dubravi vozači skidati sve bogove s neba trkačima jer je na par sati zatvorena Maksimirska zbog Zagrebačkog maratona, znat ćemo da je trčanje kao rekreativni građanski sport na vrlo niskim granama.
A što je to ustvari program trčanja? To je razrađeni program trkačkih priprema kojima mogu pristupiti apsolutno svi i prilagođen je totalnom početniku – svi koji nemaju zdravstvenih problema zbog kojih ne smiju potrčati, mogu se priključiti programu, te uz malo volje i discipline, šest mjeseci kasnije otrčati svoj prvi (i nikako posljednji) polumaraton, sjesti nakon toga na kavu i reći sami sebi – e ovo je bio podvig. Jer, budimo realni – svatko može doći na traku u teretanu, malo trčkarati, dići par puta bučice i reći – trening odrađen... ali istrčati 21 (dvadeset jedan) kilometar samo pola godine nakon što je pomislio da je to rezervirano za neke superljude koje vidi na televiziji... e to je, dragi moji čitatelji – pravi uspjeh.
Trenutno traju upisi u 4. generaciju programa trčanja Brooks... programa koji je do sada stvorio preko 300 polumaratonaca koji nedavno nisu ni sanjali da su to u stanju napraviti... A osim direktnog rezultata koji osjećaju svi koji su prevalili 21 km i prošli ciljnu liniju, polako se počinje osjećati i onaj indirektni – dođite na nasip za vrijeme proljetnog dana i vidjet ćete na njoj osjetno više rekreativaca nego nekoliko godina ranije, rekreativaca kojima je ovakav program trčanja pomogao da steknu jednu zdravu naviku i koji su, umjesto da se kljukaju preparatima koji mršave samo vaš novčanik, odlučili staviti slušalice u uši, pustiti Linkin Park i otrčati easy 5 prije nego odu u krpe.
A mi... mi smo ponosni što smo bili dio njihove priče i promijenili im život nabolje... jer i to je korak prema tome da postanemo zdravija i sportski orijentirana nacija, kojoj vrhunac bavljenja sportom neće biti navijanje za Hrvatsku uz kokice i pivo na svjetskom prvenstvu, nego peglanje kilometara i, što je najbolje, uživanje u istom.
Nova sezona programa trčanja počinje 1. travnja:
http://www.brooksrunningteam.hr/obavijesti/zvonilooo-jeeeeee/
Vidimo se?
