Analiza, objavljena u časopisu British Medical Journal, temelji se na 174 studije provedene u razdoblju između 1980. i 2016. o povezanosti tjelesne aktivnosti i najmanje jedne od pet navedenih bolesti.
U istraživanju su znanstvenici koristili metabolički ekvivalent (MET), jedinicu koja se koristi za procjenu metaboličke aktivnosti, odnosno potrošnje kisika tijekom tjelesne aktivnosti. Jedan MET odgovara razini metabolizma u mirovanju.
Dakle, metabolički ekvivalent nam omogućuje izračun brojčane vrijednosti raznih aktivnosti, ovisno o intenzitetu energije koji je za njihovo obavljanje potreban. Ako se pomnoži MET neke aktivnosti s vremenom koje se provede vježbajući, dobiva se ukupna količina energije koju je pojedinac potrošio. Svrha korištenja MET-a i njihova povezanost sa zdravljem je analizirati, odnosno ustanoviti kolika je primjerice korist od hodanja u usporedbi s trčanjem.
3000 do 4000 MET-a dnevno
Znanstvenici su ustanovili da je za postizanje znatnog smanjenja rizika od razvoja bolesti potrebna pojačana tjelesna aktivnost ili između 3000 i 4000 MET-a tjedno, ustanovili su znanstvenici.
Riječ je o puno višoj razini tjelesne aktivnosti od minimuma što ga preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), a po njoj je preporuka da se tjedno potroši najmanje šest puta više energije od osobe koja miruje ili sjedi stotinu minuta.
Netko će takvu aktivnost - 3000 MET-a tjedno postići uključenjem raznih vrsta fizičke akivnosti u svakodnevnu rutinu. Primjerice, može se raditi o desetminutnom uspinjanju stepenicama, usisavanju stana tijekom 15 minuta, dvadesetminutnom vrtlarenju, dvadesetminutnom trčanju, brzom hodanju ili vožnji bicikla tijekom 25 minuta.
U usporedbi s "aktivnošću" sjedenja na sofi, razina aktivnosti koja iznosi 8000 MET-a smanjuje rizik od obolijevanja od dijabetesa ili raka dojke za više od 20 posto.
U slučaju raka debelog crijeva, kardiovaskularnih bolesti ili moždanog udara opasnost se smanjuje za više od četvrtine.
Lagana šetnja sagorijeva dvaput više energije od sjedenja, pranje prozora ili usisavanje triput, a brzo trčanje čak osam puta, istaknuli su znanstvenici.
