Puno je razloga zašto bi mogli povisiti glas. Od traženja (po peti put) da se obuče jer morate krenuti pa zašaranog zida - a pored je ploča za crtanje. U životu roditelja postoje svakodnevni 'okidači' koji jamče podizanje glasa. Istina je da vikanje (privremeno) ublažava stres, ali poslije je druga priča. Postoji osjećaj gubitka kontrole i grižnja savjesti.
Vikanje podiže razinu stresa još više - ako je to moguće, a i nema pozitivnog učinka. Ako vičete, djeca vjerojatno neće moći obraditi što govorite, pa će odgovoriti zatvaranjem u sebe ili opet vikanjem. I tako nastaje začarani krug...
Zapamtite da djeca ne vide situaciju u istom kontekstu odrasli i probajte s ovih pet tehnika:
1. Koristite riječi, a ne vikanje: spori, autoritativni ton glasa daje više na ozbiljnosti, pogotovo ako objasnite da određeno ponašanje nije prihvatljivo i zašto. To će pomoći djeci da shvate empatiju i naučit će ih da komunicaraju o svojim osjećajima.
2. Odmaknite se: strategija 'time-out' je strategija koju često koristimo s djecom, ali se može uspješno primijeniti i na odrasle. Pazite da djeca budu u sigurnom prostoru, a zatim se odmaknite na trenutak, duboko udahnite i mirno se vratite u situaciju, razgovarajte čvrstim glasom i pokažite djetetui da ste uvjereni u ono što izgovarete i da niste izgubili kontrolu nad situacijom.
3. Zlatni kompromis: tko kaže da uvijek morate 'pobijediti' kako biste bili čvrst i učinkovit roditelj? Granice su važne, ali možete biti fleksibilni unutar tih granica. Na primjer, želite isključiti televizor, ali vaše dijete ga želi gledati još 10 minuta. Prihvaćanje pet minuta pomaže djetetu da osjeti neku kontrolu i ima osjećaj da ga slušate.
4. Prepoznajte i priznajte svoje osjećaje: uzimanje vremena za prepoznavanje vlastitog stanja uma i kako to može utjecati na naš odgoj je važno. Priznajte svoje osjećaje i pokušajte ih razdvojiti od odgovora na iritantno ponašanje vašeg djeteta.
5. Pokažite suosjećanje i empatiju: to može biti teško, jer pokazivanje ljubaznosti prema maloj osobi koja vas namjerano 'provocira' i iskušava granice, može biti teško. Ali pokušavajući razumjeti ponašanje vašeg djeteta, bolje ćete shvatiti njihovo ponašanje. Često zanemarujemo i odbacujemo važnost priznavanja osjećaja djeteta.
Pročitajte još:
- Kako odgojiti dijete bez vikanja: kad obećanja, moljenje i prijetnje ne 'pale'
- 17 savjeta psihologa kako odgojiti samopouzdano dijete
- Ispadi bijesa – možete li ih spriječiti i što napraviti kad do njih dođe?
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!