"Bila je to subota nakon Dana zahvalnosti, a ja sam bila zarobljena u vlastitoj anksioznosti. Tata i sestra sa mnom su taj dan išli u kupnju novog laptopa, bio je to blagdanski šoping za koji sam štedjela cijele godine. Nije još bilo ni 14 sati, a ja sam već bila premorena - jer, anskioznost može učiniti da se osjećate kao da ste do pola dana proživjeli njih već desetak.
A za mene je prilično lako povjerovati u to da su ove nerazumljive vrtoglavice i konstantan umor zapravo znak da me moje 22-godišnje tijelo ne sluša.
S namjerom sam toliko dugo štedjela kako bih, čak i nakon kupnje laptopa, imala dovoljno novca za neke izvanredne i hitne situacije i plaćanje računa, no onda se nešto jednostavno dogodilo. U licu sam osjetila neopisivu toplinu, u ušima sam začula čudne vibracije, a sve je to bio moj napad panike. Počela sam nekontrolirano plakati, a kad me tata upitao što nije u redu, zaista sam dala sve od sebe kako bih mu barem pokušala objasniti - iako sam se u tom trenutku osjećala kao Ludi Klobučar tijekom čajanke s Alisom. "Ne mogu ovo sada kupiti", inzistirala sam, vraćajući laptop nazad na policu. "Osjećam da umirem, a ako sada kupim ovaj laptop, čime ću točno platiti bolnicu i liječenje?"
Moja se anksioznost manifestira na različite načine, ali najčešće su manifestacije vezane uz moje zdravlje. Samo u 2017. godini uspjela sam samu sebe desetak puta uvjeriti da umirem
Sitne pjegice odmah bih prozvala rakom kože. Upala grla (koju sam dobila zato što sam u svega tjedan dana zbog spomenute anksioznosti spavala svega deset sati, ukupno) bila je jasan znak da imam autoimunu bolest.
Moji napadi panike krenuli su prije dvije godine, nedugo nakon što sam preselila u Argentinu kako bih studirala van zemlje jedan semestar. I otada me moj terapeut uvjerava da je moja anksioznost nešto s čime se mogu izboriti. Za početak, trebala bih svoj mozak spriječiti da vjeruje u one najekstremnije narative koje moj um uspije smisliti. I, nakon što već neko vrijeme odlazim na kognitivno-bihevioralne terapije, zaista vidim poboljšanje kad je riječ o odgovoru moga tijela na određene vrste podražaja.
Ali, ipak, većinu sam vremena protekle dvije godine onako istinski vjerovala u to da umirem. Taj me konstantan strah učinio ne baš bajnom djevojkom i nervoznom prijateljicom. Također, prilično sam uvjerena da je moja obitelj mislila kako ih mrzim, jer bih ponekad jednostavno nestala na nekoliko dana te ih provela u svojoj sobi, pretražujući Google i razmišljajući.
Dezinficirala bih stol u blagovaonici prije nego sam sjela ručati te bih bacala hranu ako joj se netko previše približio
I dok sam tako kroz život koračala s anksioznim poremećajem, moj je društveni život bio prvi dio mog života koji je zbog toga patio. Svaka interakcija s nekime činila mi se poput smrtonosne klopke, pa sam neprestano tražila prostora samo za sebe i isto očekivala od drugih ljudi. A tijekom onih najgorih oblika mojih napada, pretvorila sam se u ono što smatram najgorom mogućom verzijom sebe.
Dezinficirala bih stol u blagovaonici prije nego sam sjela ručati. Bacila bih čitav tanjur hrane ako bi joj se netko previše približio. Često bih odgađala planove u zadnji tren, zato što mi se odlazak na pretrpanu studentsku zabavu činio poput smrtne kazne. Svoje bih prijatelje impulzivno i potpuno ozbiljno znala pitati misle li i oni da sam pod velikim rizikom od smrti zbog bilo kojeg razloga koji mi je u tom trenutku već bio u glavi.
Sretna sam što sam imala prijatelje koji su se trudili razumjeti moju anskioznost i koji su suosjećali sa mnom, ali sam konstantno imala osjećaj da je moje mentalno zdravlje njima jedan ogroman teret.
I moje je fizičko zdravlje, kao rezultat svega, također patilo. A to je samo dodatno hranilo moje strahove od smrti
Većina mojih problema bila je povezana sa spavanjem. Prema podacima Američkog udruženja za bolesti depresije i anksioznosti, čak 54 posto odraslih tvrdi kako im je stres "dodatno pojačavao anksioznost od normalnog zasnivanja navečer." A iz osobnog iskustva znam da stres prije odlaska na spavanje nimalo ne pomaže tijelu da se odmori, čak i kada uspijete zaspati. Premorenost me činila podložnijom svim mogućim vrstama prehlada, gripa i bolesti, što je dodatno hranilo moje razmišljanje o tome da imam neku zloćudniju bolest koja se krije ispod cijele te površine. Da i ne spominjem kako sam zbog pritiska u prsnom košu prije, za vrijeme i nakon napada panike konstantno imala osjećaj da imam neki ozbiljan respiratorni problem.
No, osim ovih mojih percipiranih problema, anksioznost i stres mogu itekako uzeti maha kad je fizičko zdravlje tijela u pitanju. Antropolog Robert Sapolsky detaljno je dokumentirao efekte koje nepotrebne i velike količine hormona stresa, kao što je kortizol, mogu imati na majmune, a isti se principi mogu primijeniti i na ostale primate, dakle - i na nas ljude. No, ironija vezana uz moju anksioznost je ta da me ni sve te statistike i istraživanjima dokazane činjenice ne uspijevaju smiriti. Umjesto toga, često sam još više zabrinuta da ću od susjeda pokupiti koleru ili pak mononukleozu zbog neoprane čaše.
No, na sreću, naučila sam nekako se nositi sa svojom anskioznosti, iako i dalje vreba negdje iz dubine i pokušava me uvjeriti da preispitujem sve u svojoj okolini. Ne vjerujem da ću ikada biti istinski bez briga, ali sam svakako pronašla neke trikove i načine kako svoju anksioznost učiniti barem malo podnošljivijom", ispričala je za Hello Giggles.
