Atlas je prvi vratni kralježak, a ime mu odgovara funkciji. Pa kao što je Atlas junak iz grčke mitologije koji na svojim leđima nosi Zemlju, tako je i ovaj kralježak direktno u kontaktu s lubanjom, koja se preko njega oslanja na cijelu kralježnicu. Unutar bolnih stanja uzrokovanih različitim procesima na samoj vratnoj kralježnici, može biti involviran i atlas. No, namještanje samo atlasa, bez obraćanja adekvatne pažnje na svih ostalih 23 pokretna i još 7-10 nepokretnih kralježaka, čini mi se malo jednousmjereno. Ideja da se manipulacijom atlatnookcipitalnih zglobova (spoja lubanje i atlasa) može liječiti čitav niz poremećaja na kralježnici nije nova, ali isto tako nije niti dokazana.
Naime istraživanje osnivača ideje da svaki čovjek na svijetu ima subluksaciju atlasa, uključujući i tek novorođenu djecu (rađena na 114 ljudi, učinjena MR vratnog segmenta, dokazano da 112 ima subluksaciju atlas, gotovo 100%) i da namještanjem te subluksacije tj. atlasa rješavamo gotovo sve probleme ne samo s kompletnom kralješnicom i lokomotornim sustavom, već djelujemo na psihološko i psihičko stanje pacijenta, liječimo ovosnost, sve bolne sindrome, čini se malo preneutemeljeno i preuveličano, pogotovu jer se istraživanje mora raditi na velikom broju uzoraka tj ljudi, poštovati sve postulate pravog medicisnkog istraživanja, pogledati i provjetiti što se dešava sa svim tretiranim ljudima nakon pola godine, godinu dana uz relevanto dokazivanje treženog uzorka (MR C kralješnice).
Uopće, svako malo se pojavi, te potom ubrzo nestane poneka 'nova' škola koja u svojim temeljima nastoji relativno jednostavnom terapijom (obično manuelnom), uz kvaziteorijski temelj liječiti čitav niz kompleksnih poremećaja u ljudskom organizmu (ne samo na lokomotornom sustavu). Obično kreatori takvih teorija i prakse uzmu jedan ili nekoliko zahvata iz širokog spektra manuelne medicine, zatim ga prisvoje, dodaju mu priču, te ga prodaju gotovo kao magični lijek. Iako i takve metode mogu pomoći, one u kliničkoj praksi nemaju neku vrijednost. Naprotiv, kompleksne metode manuelnog liječenja, koje obuhvaćaju razumijevanje ne samo jednog segmenta i nekoliko zglobova, već lokomotornog sustava u cjelini, znanstveno su se potvrdile, što čine i danas.
Da zaključim. Konvencionalna medicina vjeruje svemu što je medicinski dokazano, napravljene mnoge studije (evident base medicine), pa tako danas u fizikalno terapijskim procedurama je zastupljena kiropraktika stučno osposobljenih i educiranih ljudi za isto, akupunktura, medicinska manipulacija, osteopatija i sl.
Ne postoji univerzalna metoda liječena za sve bolesti, već svemu treba prići multidisciplinarno.
