"S veganstvom sam se, zapravo, upoznala na Tumblru. Naravno da sam bila svjesna vegetarijanaca oko mene, bilo ih je čak i u mojoj obitelji, ali veganstvo je bio jedan sasvim drugačiji svijet za tada vrlo mladu, 16-godišnju osobu.
Moja odluka da postanem veganka, ipak, nije mnoge baš toliko šokirala. Od četvrte godine treniram balet i u to sam vrijeme išla u školu kako bih postala profesionalna trenerica joge. U te dvije godine, koliko sam živjela veganskim načinom života, dobila sam brojne pohvale i mnogi su se ljudi divili mojoj hrabrosti i ustrajnosti, ali isto tako dobila sam i veliku količinu mržnje od strane ljudi koje sam jedva uopće poznavala. Bilo mi je zanimljivo promatrati kako su ljudi nevjerojatno zabrinuti oko moje prehrane, a zapravo me uopće ne poznaju.
Sigurna sam da su mnogi od vas čuli etičke i zdravstvene argumente za i protiv veganskog načina života. No, ono na što se ja ovdje želim fokusirati jesu lekcije koje sam ja naučila na ovom svom putovanju i objasniti vam zašto sam naposljetku odustala od veganstva.
Od malih sam nogu iznimno aktivna, treniram balet, vježbam jogu i moja je odluka svima bila u potpunosti očekivana
Još sam kao dijete bila iznimno aktivna i vrlo sam rijetko bila prehlađena, a kamoli ozbiljnije bolesna. Neizmjerno sam, također, zahvalna svojim roditeljima, koji su me od malih nogu učili zdravom pristupu hrani. Jeli smo iz vlastitog zadovoljstva, ali i na vrlo razuman način. Moja majka, koja je danas umirovljena balerina, ni jedan dan svog života nije morala provesti na dijeti, jer je uvijek znala dobro balansirati između uživanja u obrocima punim svježeg povrća i uživanja u svojoj velikoj ljubavi - čipsima od sira.
No, da skratim priču, u to vrijeme nisam znala mnogo toga o makronutrijentima i to jednostavno zato što nisam trebala. Ipak, čim sam svojoj obitelji obznanila da želim postati veganka, moj me otac odvukao u prodavaonicu zdrave hrane i opskrbio vitaminima A i B12. On je bio mnogo napredniji kad je istraživanje znanja o veganstvu u pitanju.
Znam da je veganski način života mnogima uvelike pomogao, i to na brojne načine, ali ključni detalji veganstva obično su zasjenjeni online fotografijama osunčanih žena koje na plaži grickaju ogroman komad lubenice. No, održati veganski način prehrane, posebice ako ste fizički aktivna osoba, zahtjeva vrlo mnogo truda i užasno je komplicirano.
Danas shvaćam zašto mnogi ljudi odustaju ili uopće ne pokušavaju krenuti s veganskim načinom prehrane
Čak ni Mahatma Gandhi ni Dalai Lama nisu uspjeli u svoje svakodnevne živote ukomponirati veganstvo. A povrh svega, postoji toliko veliki broj duhovnih vođa koje cijenimo, a koji se nikad nisu ni trudili krenuti s ovakvim režimom prehrane. Nakon dvije godine zaista mučne borbe, mogu iskreno reći da u potpunosti razumijem zašto.
Mjesec dana nakon što sam započela svoje vegansko putovanje, moja koža je potpuno poludjela i osipala se kao nikad u životu, a otprilike tri tjedna sam ležala u krevetu s ozbiljno teškim simptomima gripe. Brojni blogeri i youtuberi su me uvjeravali kako se radi o detoksikacijskim simptomima, što u principu znači da se moje tijelo privikava na veganstvo te da ću se vrlo brzo pretvoriti u pravu pravcatu eko Božicu, ako se samo još malo strpim.
Iz prehrane sam izbacila brojne namirnice, a ujutro bih pojela i do osam banana. Ipak, i nakon toga bih imala snažnu vrtoglavicu
No, realnost je bila teža nego što sam očekivala da će biti. Iz svoje sam prehrane eliminirala namirnice kao da sutra ne postoji. Bilo mi je užasno teško bilo gdje pronaći nešto što zapravo smijem pojesti, pa sam uglavnom mogla jesti samo hranu koju sam ponijela od kuće. Moj se doručak sastojao od pet do osam banana, no čak bih i nakon tolike količine šećera osjećala snažnu vrtoglavicu.
Kasnije sam saznala da tvoje tijelo ne treba nikakvu agresivnu detoksikacijsku reakciju na veganstvo. Ne trebaju ti nikakvi posebni čajevi ni sokovi koji će te ostaviti gladnom. Naša su tijela veoma dobra u tome da se sama, prirodno rješavaju toksina, dok mi za to vrijeme imamo zadatak jesti zdravo i uravnoteženo.
Nije sva hrana loša za nas, ovisi u kojoj je količini konzumiramo
Naravno, ako tri puta dnevno jedeš kebab, tvoje arterije vjerojatno neće biti u najboljem stanju. No, to ne znači da je ta hrana sama po sebi 'prljava' ili nezdrava. No, to sam shvatila tek nešto kasnije. Jer, čini se da je život ipak mrvicu prekratak da bismo za rođendansku tortu imali čokoladicu s 99 posto kakaa...
Izvor: Her Campus
