Uspoređivanje s drugom djecom
Neprestano uspoređivanje s braćom, sestrom ili vršnjacima i isticanje pozitivnih karakteristika druge djece u nadi da će se vaše dijete poboljšati, neće dati rezultata. Štoviše, dijete će se osjećati bezvrijedno i stvorit će lošu sliku o sebi.
Umjesto toga, roditelji bi trebali isticati pozitivne karakteristike svoje djece, a negativne minimalizirati. Bolje je graditi, nego rušiti (samopouzdanje) - mogli bismo tako na jednostavan način objasniti kako bi se trebalo ponašati prema djeci.
(FOTO: Pexels)
Kritiziranje djetetovih urođenih sposobnosti, temperamenta i osobina
Mnoge roditelje zbunjuje kada su djeca drugačija od njih. To im je nešto nepoznato, a ljudi se nepoznatog boje. Običavamo vjerovati da su naši potomci naše kopije, odnosno da imaju slične karakteristike i ciljeve.
Ako se djeca razlikuju od nas, a to je normalno jer su oni ljudi za sebe, strahujemo da će u budućnosti nailaziti na probleme ili ih raditi. Oni koji kritiziraju djecu zbog njihove različitosti, odnosno posebnosti, nanose im veliku psihičku štetu. Takva djeca ne vole sebe, ne prihvaćaju se onakvima kakvi jesu, osjećaju se nesigurno i imaju manjak samopoštovanja.
(FOTO: Pexels)
Roditelji bi trebali zauzdati svoj ego i fokusirati se na djetetove potrebe te ga ohrabrivati da razvija svoju osobnost i zavoli sebe.
Inzistiranje da bude kao druga djeca
Prirodno je da roditelji žele da su njihova djeca sigurna i nisu meta nasilnika, a to se najlakše postiže neisticanjem, odnosno prilagođavanjem okolini. No, cijena je visoka - gubitak sebe.
Stoga, ako se vaše dijete usuđuje biti drugačije, ima jedinstvene ideje, neobičan odjevni stil ili frizuru, podržite ga u tome. Roditelji bi trebali djecu poticati da razmišljaju izvan okvira.
(FOTO: Pexels)
Naglašavanje pogrešaka
Pogreške su sastavni dio života pa tako i odrastanja. Kroz njih dijete uči i razvija se. Djetinjstvo je vrijeme za igru, istraživanje, padanje (u doslovnom smislu) i ponovno ustajanje.
Neki roditelji traže od djece da budu savršena i da ne griješe te često spominju već učinjenje pogreške. Takva djeca prestaju istraživati, riskirati i postaju anksiozna. U životu će uvijek birati uhodani put i ostajati u zoni komfora.
(FOTO: Pexels)
Izbjegnite ovu pogrešku i potičite dijete da uči iz svojih grešaka i da ih prihvaća kao prirodan proces rasta. Pomognite mu da se nauči na zdravi način nositi s neuspjehom.
Snovi se ne mogu ostvariti
Roditelji nerijetko s najboljom namjerom nastoje usmjeriti svoju djecu u sigurna zanimanja i karijere pa mnoga kad odrastu rade poslove koji ih ne čine sretnima.
Da su ih roditelji ohrabrivali da idu svojim putem, možda bi ostvarili svoje snove i želje. Umjesto toga krajnje su nezadovoljni i žude za onim što je moglo biti. Potaknite dijete da nauči uživati u samom procesu postizanja ciljeva.
(FOTO: Pexels)
Žive živote svoje djece, odlučuju umjesto njih
Većina roditelja misle da znaju što je najbolje za djecu. Nerijetko će isplanirati njihov život i nastojat će da sve ide po redu - rođenje, škola, posao/fakultet, brak, karijera, djeca...
Ako roditelji odlučuju umjesto svoje djece čine golemu i gotovo nepopravljvu pogrešku. Takva djeca neće postati samostalna i teško će odlučivati čak i o najmanjim stvarima.
Roditelji bi trebali davati djeci izbor i poticati ih da samostalno odlučuju (naravno u djetinjstvu su to malene stvari poput vrste voća koje žele pojesti ili mjesta gdje se žele igrati). Ako dijete ima izraženu umjetničku crtu i želi se baviti slikanjem, ne odgovarajte ga od toga.
(FOTO: Pexels)
Isticanje mana
Mnogi roditelji žele da njihova djeca budu savršena pa im neprestano ukazuju na ono što vide kao mane. No, to ima suprotan učinak od željenog pa dijete razvija lošu sliku o sebi.
(FOTO: Pexels)
Roditelji bi se trebali usredotočiti na pozitivne stvari kod svoje djece. Umjesto da ukazuju na nedostatke, trebali bi naglašavati njihove pozitivne karakteristike te ih učiti da nitko nije savršen i da svatko griješi.
Izostanak pohvale
Postoje roditelji koji ne vjeruju u pohvalu, a da je to čest slučaj govori i izreka: "Tko se hvali, taj se kvari". No, nije točna kada govorimo o djeci. Djeca trebaju pohvalu kako bi razvila pozitivno ponašanje. Ako ih ne pohvalite kada učine nešto dobro, riskirate da ne razviju svoj potencijal i da cijeli život sumnjaju u svoje sposobnosti.
(FOTO: Pexels)
Stvorite pozitivno okružje u kojem se dijete osjeća sigurno i voljeno. Potičite ga i pohvalite kada napravi nešto dobro. To ne znači da ga trebate hvaliti za svaku sitnicu. Sami pronađite mjeru. Bitno je da je pohvala zaslužena. Dijete koje prima pohvale razvija samosvijest, kompetentnost i pozitivnu sliku o sebi.
Strogoća
Strogi roditelji ne odstupaju od pravila i zakona i zahtijevaju od svoje djece apsolutnu poslušnost. Nerijetko će njihova djeca biti poslušna i disciplinirana, no uskraćena za kreativnost, samostalnost i autonomiju.
Osobe koje odrastaju kraj autoritativnih roditelja bit će podređene, plašljive, pasivne, nemoćne i bez samopouzdanja. Vjerovat će da su svi bolji od njih.
Strogoća i strahovlada nikako nisu rješenje kada je odgoj u pitanju. Naravno da roditelj mora biti autoritet i da dijete treba slušati, no vrlo je bitno objasniti mu zbog čega mora slušati.
(FOTO: Pexels)
