Današnji mladi smatraju se posebnijima više nego ijedna generacija prije njih, pokazuje nova studija provedena na američkim sveučilištima, koja se koncentrirala na njihov osjećaj da imaju pravo imati, reći, postupati ili postati ono što žele.
Mladi ljudi imaju iznimnu, još neviđenu, razinu ljubavi prema sebi, pokazuje analiza odgovora američkih brucoša koji su se trebali ocijeniti u usporedbi sa svojim vršnjacima iz 1966. godine.
Oko devet milijuna mladih ljudi je u posljednjih 47 godina sudjelovalo u istoj anketi, no zadnja generacija je najsamouvjerenija u povijesti istraživanja. Studija je pokazala da studenti imaju 30 posto veći stupanj narcisoidnosti u odnosu na studente iz 1979. godine.
Psihologinja Jean Twenge i njezini kolege tvrde da je tijekom posljednja četiri desetljeća došlo do dramatičnog porasta broja studenata koji sami sebe opisuju kao 'iznadprosječne' kad je riječ o akademskim sposobnostima, motivaciji, matematičkim sposobnostima i samopouzdanju.
No u procjeni osobina kao što su kooperativnost, razumijevanje drugih i duhovnost, podaci su isti ili nešto lošiji u odnosu na prethodna razdoblja.
Istraživači su također otkrili vidljivu razliku između mišljenja koje studenti imaju o sebi i njihovih stvarnih sposobnosti.
Dok su studenti smatrali da su darovitiji u pismenom izražavanju nego njihovi prethodnici, objektivno je testiranje, zapravo, pokazalo da su njihove sposobnosti pismenog izražavanja daleko manje od njihovih kolega iz 1960.
Također, studenti manje uče nego prijašnje generacije. Tek nešto više od trećine učenika je izjavilo da uči šest ili više sati tjedno, dok je u kasnim 1980-ima toliko vremena u učenje ulagala gotovo polovina svih studenata. I iako rade manje, broj onih koji imaju veliku želju za uspjehom u naglom je porastu.
Stručnjaci smatraju da trendovi poput društvenih mreža, celebrity kulture i jednostavnog dizanja kredita pridonose lažnom osjećaju uspješnosti.
Vrlo je vjerojatno da će ovi mladi egoisti u zrelim godinama postati depresivni ljudi.
Studija iz 2006. je pokazala da studenti pate od 'inflacije ambicija', te da njihove povećane ambicije prate sve nerealnija očekivanja.
'Od 1960-ih i 1970-ih godina, kad su ta očekivanja počela rasti, došlo je do povećanja anksioznosti i depresije. Na zemlji će biti puno više ljudi koji nisu ostvarili svoje ciljeve', rekla je dr. Twenge.
