Drugog naziva kronična renalna insuficijencija, klinički je sindrom koji je obilježen propadanjem nefrona ili temeljne funkcionalne jedinice bubrega. To dovodi do prestanka svih temeljnih funkcija bubrega. Broj bubrežnih bolesti u svijetu raste, a najčešći uzroci su šećerna bolest i arterijska hipertenzija.
Važna funkcija bubrega
Bubrezi su važni filtri koji odstranjuju otpadne tvari koje je organizam stvorio. U ljudskom tijelu nalaze se dva bubrega koji su dugački po 10 centimetara, široki pet, a debljine oko 2,5 centimetra. Teški su oko 120 do 200 grama. Kroz naše bubrege u jednoj minuti prođe do 25% ukupne krvi koju tijelo sadrži, a u jednom danu filtrira oko 180 litara tekućine. Ukoliko iz nekog razloga dođe do nedovoljnog odstranjivanja tekućine doći će do povišenja krvnog tlaka. Iz tog razloga dolazi do povećanog opterećenja srca na koje se tada stavlja zadatak da kroz krvne žile protisne veću količinu tekućine.
Bubrezi imaju mnoge funkcije:
- bubrezi proizvode hormon eritropoetin koji je odgovoran za stvaranje eritrocita u koštanoj srži
- u bubrezima nastaje aktivni oblik vitamina D koji je između ostalog važan za apsorpciju kalcija u tijelu i jačanje kosti
- u bubrezima se razgrađuje niz hormona čiji nekontrolirani rast može dovesti do niza poremećaja
- reguliraju osmotski tlak i koncentraciju iona u krvi
- eliminiraju toksine iz krvi i tijela
Kronično zatajenje bubrega i ostale bolesti bubrega mogu izazvati mnoge upalne, imunološke i metaboličke bolesti. Uzrok mogu biti i različiti lijekovi i toksini. Akutno zatajenje može nastati u nekoliko sati ili dana. Najveći problem su upravo kronična zatajenja bubrega koja nastaju kroz nekoliko godina, a glavno obilježje im je trajni gubitak bubrežne funkcije.
Simptomi zatajenja bubrega utječu na čitav organizam
Simptomi se pri kroničnom zatajenju bubrega razvijaju sporo, a u početku simptoma nema. U pravilu se problemi i dijagnosticiranje problema zatajenja može otkriti jedino laboratorijskim pretragama. Pri početku zatajenja i kod blagog zatajenja bubrega dolazi do blagih simptoma:
- često uriniranje, posebice kroz noć - nikturija nastaje jer bubrezi nisu u mogućnosti resorbirati vodu iz mokraće i koncentrirati je, a to inače rade preko noći
- nastajanje visokog krvnog tlaka ili hipertenzije jer bubrezi ne mogu izlučiti višak soli i vode
- srčani udar radi visokog krvnog tlaka
- zatajenje srca
Ako bubrežno zatajenje nastavlja napredovati, s time će rasti i količina toksičnih tvari u krvi i osoba će se početi osjećati jako umorno. Lako će se zamarati i slabit će joj uobičajene životne sposobnosti. S vremenom će sve više rasti razina toksina što će utjecati na mišićne i živčane simptome i nastanak trzaja, mišićne slabosti i grčeva. Moguće je i da osoba osjeti trnce u udovima te izgubi osjet u nekim zonama tijela.
Simptomi zatajenja bubrega su i problemi osjećajem apetita, mučnina, povraćanje, upala usta i neugodan okus u ustima. Sve ovo može dovesti do gubitka kilograma što uz opću slabost smanjuje mogućnost normalnog svakodnevnog funkcioniranja. Kod osoba koje pate od zatajenja bubrega može doći do ulkusa na crijevima, koža postati žutkasto smeđe boje, a čak i nastati bijeli prah na koži. Kod nekih osoba se javlja i neobičan svrbež po koži tijela zbog poremećaja u ravnoteži kalcija i fosfata. S vremenom dolazi do smanjivanja brojnosti mokrenja ili potpunog prestanka uriniranja.
Liječenje i život sa bolestima bubrega
Neovisno o tome radi li se o akutnom ili kroničnom zatajenju bubrega ili prvim počecima problema s mokrenjem i bubrezima, ništa od toga ne smije se ignorirati. Kronično zatajenje bubrega se dijagnosticira krvnim pretragama. One u slučaju bolesti pokazuju višu razinu fosfora, manju kalcija te može doći do opasno visoke razine kalija. Volumen mokraće će uglavnom ostati isti, ali će osoba postati anemična ili umjereno slabokrvna.
Kronično zatajenje bubrega se unatoč liječenju može pogoršavati, a ponekad imati i smrtonosan ishod. Ukoliko se izvrši dijaliza ili presađivanje bubrega, osoba može preživjeti. Liječenje je u slučaju akutne ili kronične bolesti nužno i hitno.
Kod kroničnih bolesnika velik je fokus na prehranu koja će postati ograničena i dijetalna jer je potreban dovoljan unos energije, vitamina i esencijalnih aminokiselina. Ne smije se unositi prevelik unos kalija niti fosfora. Bolesnici koji dobiju dijalizu trebaju imati jako dobro uravnotežen unos proteina jer su oni potrebni za oporavak tkiva. U određenom periodu bolesti bolesnik mora ograničiti unos tekućine, posebice oni koji se liječe dijalizom.
Premda je broj oboljelih od kroničnog zatajenja bubrega svake godine u porastu, prevalencija i tok trajanja bolesti je mnogo bolji. Rano otkrivanje, aktivno liječenje bubrežnih bolesti i prevencija mogu uvelike smanjiti učestalost nastanka kroničnog zatajenja bubrega.
