Sabotiranje vlastitih nastojanja je uglavnom nesvjesno i podsjeća na hipohondriju. Ako je pritisak velik, osoba se može odjednom 'razboljeti' (namjerno slabeći organizam tako da bude sklon bolesti ili pod autosugestijom). Ovim ponašanjem stvara se isprika za mogući neuspjeh koji će uslijediti. 'Bio/la sam bolestan/na, zato se dogodilo', reći ćete kasnije.
Naravno, sumnje su prirodne čim postoji mogućnost neuspjeha. Ali kad su sumnje u uspjeh vrlo velike, osoba može stvoriti savršenu ispriku koja će zaštititi ego.
Ako su za vaše neuspjehe uvijek krivi vanjski faktori, tko može tvrditi da ste vi neuspješni? Kako prepoznati ovu crtu kod sebe? Pitajte se tko je stvorio nepovoljne okolnosti prije neuspjeha. Činite li to podsvjesno kako bi izgovori za neuspjeh bili realni? Primjerice, možda ste obukli neprimjerenu odjeću za razgovor za posao ili ste previše popili noć prije važnog sastanka.
Ako unatoč tome prođete dobro, uspješni ste unatoč teškim okolnostima. A time što ste stvorili ispriku, automatski ste smanjili tjeskobu koju osjećate zbog mogućeg neuspjeha. Pripremili ste se, ali na krajnje destruktivan način – ne da uspijete nego da za neuspjeh budu krivi faktori na koje naoko niste mogli utjecati.
Zato je bolje sljedeći put kad je pred vama nov izazov pripremiti se na vrijeme, savjetuje David McRaney u knjizi You Are Not So Smart.
