Japanci su u svojoj studiji uspoređivali ljude koji na posao odlaze javnim prijevozom, autobusom ili podzemnom željeznicom, automobilom, biciklom i one koji odlaze pješice u svoje urede, uzimajući također u obzir i druge čimbenike, uključujući dob, spol i pušački status.
U odnosu na vozače, korisnici javnog prijevoza imali su 44 posto manje šanse da budu predebeli, 27 posto manje izgleda da pate od visokog krvnog tlaka i 34 posto manje da razviju dijabetes. Međutim, ono što je najzanimljivije jest da se korištenje javnog prijevoza, kada je u pitanju visoki krvi tlak ili dijabetes, pokazalo korisnijim za zdravlje nego pješačenje ili bicikliranje. Stručnjaci to objašnjavaju činjenicom da se u Japanu radnici, ukoliko pješačenjem ili bicikliranjem do posla treba više od 20 minuta, u velikom broju radije odlučuju na gradski i prigradski prijevoz.
Također ističu da je nemoguće utvrditi je li korištenje javnog prijevoza to koje je utjecalo na bolji zdravstveni status ispitanika ili su korisnici javnog prijevoza već prije bili zdraviji od ostalih ispitanika obuhvaćenih istraživanjem. U njemu je sudjelovalo 5.098 radnika, prosječne dobi od 49 do 54 godine.
Ograničavajući čimbenik te studije, dodaje AHA, jest činjenica da su Japanci u manjoj mjeri pogođeni prekomjernom težinom od Amerikanaca te bi fizička aktivnost mogla biti učinkovitija u smanjenju stope dijabetesa među japanskom populacijom.
