Političari diljem svijeta žive dulje od opće populacije, pokazalo je novo istraživanje, no ono što je neočekivano je da ta razlika raste, odražavajući sve veći nesrazmjer između elita i običnih ljudi.
U kasnom 19. i početkom 20. stoljeća političari u većini analiziranih zemalja imali su slične stope smrtnosti kao i opća populacija. Međutim, tijekom 20. stoljeća razlike u stopi smrtnosti su se znatno povećale, a danas je "prednost preživljavanja" političara u odnosu na opću populaciju najveća u posljednjih 150 godina.
Ovi nalazi dolaze iz nove studije Sveučilišta u Oxfordu, nedavno objavljene u European Journal of Epidemiology. Istraživači su došli do zaključka nakon što su pregledali podatke o više od 57.500 političara iz 11 zemalja, uključujući Australiju, Austriju, Kanadu, Francusku, Njemačku, Italiju, Nizozemsku, Novi Zeland, Švicarsku, Veliku Britaniju i SAD.
Tim je pronašao informacije za sve zemlje od 1945. do 2014., ali potpuna analiza uključivala je političare u određenim zemljama u kojima postoje solidni podaci od 1816. do 2017.
Razlike i do sedam godina
Političarke čine između svega tri posto (Francuska i SAD) i 21 posto (Njemačka) uzorka, što treba uzeti u obzir kada se uspoređuju različite zemlje jer je poznato da žene u prosjeku žive dulje od muškaraca.
Trenutno se razlike u očekivanom životnom vijeku kreću od oko tri godine u Švicarskoj do sedam godina u SAD-u. U međuvremenu, tipični pripadnik opće javnosti u Italiji ima 2,2 puta veću vjerojatnost da će umrijeti tijekom sljedeće godine u usporedbi s političarom iste dobi i spola, dok na Novom Zelandu ta vjerojatnost pada na 1,2.
“Rezultati pokazuju da je prednost političara u preživljavanju danas vrlo visoka u odnosu na onu u prvoj polovici 20. stoljeća. Zanimljivo je da su razlike u mortalitetu koje dokumentiramo obično počele rasti pola stoljeća ranije od dobro dokumentiranog povećanja nejednakosti dohotka iz 1980-ih”, dr. Laurence Roope, koautor studije i viši istraživač u Centru za istraživanje zdravstvene ekonomije (HERC) na Oxford Population Health, stoji u priopćenju.
Prvi se odrekli pušenja?
2. Postavite jasne ciljeve: Odredite datum kada ćete prestati pušiti i zapišite ga. Također, postavite kratkoročne ciljeve, kao što je smanjenje broja popušenih cigareta svakog dana, kako biste postupno smanjili ovisnost te na kraju i potpuno prestali pušiti.
Postoji hrpa čimbenika za koje se sumnja da podupiru ovaj vrlo jasan trend. Na primjer, u prvoj polovici 20. stoljeća postojale su visoke stope pušenja, čak i među elitom. Međutim, stope padaju od 1950-ih. Možda je, nagađa studija, stopa pušenja opadala brže među političarima nego u široj javnosti, možda djelomično objašnjavajući razlike u očekivanom životnom vijeku koje su porasle u mnogim zemljama nakon 1950. godine.
Alternativno, to bi moglo imati neke veze sa zdravljem srca. Političari obično imaju veći rizik od kardiovaskularnih bolesti od drugih ljudi, ali ta se stanja lakše liječe otkako su antihipertenzivi postali široko dostupni 1960-ih.
Manji utjecaj standarda od očekivanog
Drugi veliki – i možda najočitiji – element su bogatstvo i ekonomska nejednakost. Političari zarađuju znatno više od prosječne populacije, što donosi jasne prednosti dugovječnosti i zdravlju. Ipak, istraživači tvrde da ovaj čimbenik nije toliko istaknut kao što se na prvi pogled čini, budući da je nejednakost u prihodima počela rasti 1980-ih, a razlike u očekivanom životnom vijeku desetljećima ranije.
Bez obzira na razlog, jasno je da se jaz u životnom vijeku između političara i opće populacije produbljuje – i to možda naglašava neke ružne istine o današnjem svijetu.
