Mnogi ljudi u vrijeme pojačanog stresa osjećaju emocionalnu tjeskobu koja rezultira napadajima panike. Simptomi su prilično gadni: lupanje srca, nedostatak zraka, umor, iscrpljenost, tjeskoba, unutarnji nemir i strah za vlastiti život.
Iva Mikić, 22-godišnja studentica ekonomije iz Požege, za Telegram je ispričala kako se dvije godine nosila s navedenim simptomima kojima nije mogla ni znala utvrditi uzrok. Kao dijete bila je uvijek dobra i vesela, jedino što se oduvijek panično bojala mraka.
"Najgore je bilo kada sam otišla na faks. Nikada nisam gasila jedno svjetlo dok ne bih upalila drugo i uvijek sam provjeravala jesu li ulazna vrata zaključana. Legla bih u krevet, tipkala po mobitelu i zadrijemala. Onda bih se trgnula iz sna jer bih se sjetila ulaznih vrata. Nataknula bih šlape i oteturala do brave. Morala sam biti sigurna da spavam zaključana. Tek sam kasnije osvijestila kako su moji strahovi bili povezani s tatinim problemom s kockom", priča Iva za Telegram.
Roditelji su joj se rastali dok je bila dijete, a otac je živio neurednim i problematičnim stilom života. Prijeloman je događaj za Ivu bio dan kada joj se na vratima stvorio kamatar koji je prijetio da će ubiti i nju i njezinu obitelj ako mu njezin otac ne vrati abnormalnu sumu novca. Ona je tada imala samo osam godina.
Na fakultetu je uvijek paničarila oko ispita, ali sve bi završavalo dobro jer je bila uzorna studentica od prvoga dana. Kada je imala 19 godina, umro joj je bratić koji je bio njezin vršnjak. Ivu su počele proganjati crne misli. Hvatala bi je panika od svake situacije. Prisjeća se kako je jednom zablokirala usred izlaganja na fakultetu.
"Jednoga jutra osjetila sam bolno propadanje na lijevoj strani prsa i nekoliko minuta kasnije srce mi je počelo nekontrolirano tući. Otišla sam do sudopera i natočila čašu vode, a lupanje srca nije se smirilo. 'Ovo je srčani udar, sigurno'", pomislila je tada i otišla na Hitnu.
Stanje joj se sljedećih dana dodatno pogoršalo, počela je sumnjati da ima neku tešku bolest, postala je hipohondrična - iako su svi nalazi pokazivali da je savršeno zdrava. Na majčin nagovor posjetila je psihijatra, koji joj je propisao blagu terapiju antidepresivima.
Budući da simptomi nisu nestajali, a nastupili su i problemi s visokim tlakom, ponovno je završila u bolnici. Tada je prvi put čula za napadaje panike i da ih, prema statistici, doživljava svaki peti čovjek u Hrvatskoj.
"Za vrijeme napadaja srce ti ustvari radi kao da si na aerobiku, samo je naša percepcija drukčija. Kada srce lupa zbog vježbanja, onda smo zadovoljni, a dok traje napad panike, bojimo se za život", objasnili su joj liječnici.
Poslije toga imala je još nekoliko sličnih situacija, ali tada je odlučila da je dosta s time. Promijenila je razmišljanje i napadaji panike više se nikad nisu vratili.
Ivina je ispovijest odjeknula na Facebooku Net.hr-a, gdje su se počeli javljati korisnici s istim iskustvima. To je samo dokaz kako se o ovom problemu premalo govori, s obzirom na broj ljudi koje pogađa.
"Prošla sam kroz to. Imala sam napade godinu dana. Više nikad. Nema dana da se ne sjetim toga zla. Groblje mi je bila jedina utjeha. I dan danas nikamo ne idem bez Helexa ili Xanaxa", napisala je Irene Kajinic.
"Prolazim to već 19 godina s pauzama i vjerojatno sam se naučila boriti s tim i potpuno isto, ali ne dam se, borac sam!!! Najgore zimi, ali vjera me spašava i nastojim se okružiti pozitivnim ljudima i informacijama!", nadovezala se Renata Lučić.
"Užasan osjećaj. I ja sam to prolazila... pila antidepresive... stalno bilo isto. Promijenila sam posao i način života i od tada samo jedan napad imala u godinu dana. Terapiju više ne trošim, nadam se da neću više ni trebati", stoji u komentaru Slađane Slaje Mihac.
Neki su, osim svojih iskustava, podijelili i savjete kako pobijediti napadaje panike i olakšati si.
"Što više boraviti na zraku, po mogućnosti uz neku vodu. Okružiti se pozitivnim ljudima, izbaciti iz svakodnevnice praćenje dnevnika i vijesti. Za ne daj Bože uvijek kraj sebe imati Helex", napisao je Zdravko Fric.
"To su sve proživljeni strahovi i šokovi i tako se manifestiraju ničim izazvani oni osjećaju da će poludjeti, izgubiti se nestati i sl. Gadan osjećaj... Moj savjet: lučiti serotonin treningom, izbjegavati loše događaje, okružiti se pozitivnim ljudima... Stavit fokus na lijepo i pozitivno...", zaključila je Jelena Vujasinović.
