Bolesti crvenog luka koje predstavljaju najveći problem u njegovom uzgoju su: Plamenjača (lat. Peronospora destructor) i siva plijesan (lat. Botrytis spp.).
Plamenjača se iz godine u godinu najčešće prenosi zaraženim lučicama dok se sjemenom ne prenosi. Plamenjača ili peronospora (Peronospora destructor) je jedna od najčešćih bolesti crvenog luka u našim proizvodnim uvjetima. Napada i luk vlasac.
Budući da se u polju izmjenjuje uzgoj luka dugog i kratkog dana (zimski i proljetni luk), plamenjača se “seli” s usjeva na usjev, a najviše štete nanosi kad napadne mlade biljke luka. Tada napada sve biljne organe. Tipične posljedice su vidljive na lišću, a glavice luka s zaraženog usjeva brzo proklijavaju i trunu u skladištima.
Prvi znakovi ove bolesti su dobro vidljivi, posebno u jutarnjim satima na starijem lišću, jer se za vrijeme vlažnih noći na njima formira ljubičasto-sivo-smeđa “prevlaka”.
Na mjestu zaraze napadnuti organi gube čvrstoću, lišće se prelomi i visi prema tlu, a dio iznad zaraženog tkiva se suši.
Ostale gljivične bolesti crvenog luka su : bijela trulež (lat.Sclerotium cepivorum), hrđa (lat. Pucinia allii), koncentrična pjegavost lišća (lat. Alternaria porri), snijet (lat. Urocystis cepulae).
Bolesti crvenog luka nastupaju na temperaturama od 4 - 25°C dok je najpovoljnija 12°C s time da relativna vlaga zraka 6 sati mora biti iznad 80% a nakon čega barem 11 sati 95%.
U usjevima zimskog luka na otvorenim gredicama peronospora ili plamenjača se naročito jako razvijala tijekom iznadprosječno tople i vlažne zime 2006./07., pa su te sezone zabilježene najveće ekonomske štete!
Trulež je druga najrasprostranjenija bolest crvenog luka.
Uzročnici truleži luka se mogu pojaviti u bilo kojem razvojnom
stadiju u polju ili tijekom skladištenja, od klijanja
i nicanja, formiranja i rasta glavica pa i u tehnološkoj
zriobi.
Trulež vrata luka uzrokuju Botrytis vrste. Tada se na glavicama
luka u području vrata prvo pojavljuje polu-vodenasta trulež.
Vanjska ljuska luka postaje mekana, a unutrašnje tkivo glavica
propada u obliku vlažne truleži.
Ovo je najopasnija bolest crvenog luka koja se skriveno ili latentno bez pojave simptoma razvija već u polju, a postaje vidljiva na glavicama obično mjesec dana nakon čuvanja u skladištu.
Vrlo često se i nakon svih preventivnih poduzetih mjera mora pristupiti primjeni kemijske zaštite.
Uzročnici bolesti crvenog luka mogu prezimiti na luku iz jesenske sadnje pa tako u rano proljeće započeti svoje razmnožavanje.
Na tržištu postoji dosta pripravaka, koji su registrirani za
suzbijanje ovih bolesti.
Bolest je najbolje suzbijati preventivno prije pojave simptoma.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!