Svugdje oko nas ima zraka pa ako ga i ne vidimo osjećamo ga pri rolanju, trčanju ili vožnji biciklom, uvijek osjećamo otpor zraka.
Mnoge ptice jedre upravo nošene zračnim strujama, a strujanje zraka odnosno vjetar, jedrilice tjera po moru.
Svojstva zraka
Zrak je smjesa plinova što je kao omotač vezana uz Zemlju pretežno gravitacijskim silama, sudjeluje u njezinoj vrtnji, tvori Zemljinu atmosferu i nužna je za život na Zemlji.
Atmosferski zrak je smjesa suhog zraka i vodene pare. Sadržaj vodene pare i promjene koje nastaju pri prijelazu vodene pare u tekuće i kruto stanje, odnosno pri prijelazu iz tih stanja u vodenu paru, imaju osobito značenje u atmosferskim procesima.
U 19. stoljeću određeni su glavni sastojci atmosfere - dušik, kisik, vodena para, ugljikov monoksid i plemeniti plinovi. Dok je u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća pažnja istraživača usmjerena na ostale sastojke atmosfere koji dolaze u tragovima, tj. one sastojke čiji je molarni udjel manji od 10-6.
Zrak je smjesa plinova bez mirisa, okusa i boje. Jedan je od osnovnih životnih uvjeta, omogućuje disanje i gorenje. 78,90% zraka čini dušik, 20,93% kisik, a ostalo otpada na plemenite plinove (0,94%) i ugljikov dioksid (0,03%). Sva živa bića udišu kisik, a izdišu ugljikov dioksid. Biljke bez ugljikovog dioksida, ne bi mogle vršiti proces fotosinteze.
Zbog svega toga su nam i svojstva zraka toliko zanimljiva.
Zrak se može zagrijati i hladiti. Topli zrak je lakši od hladnoga te se on diže u vis, a hladniji se spušta dole. Na velikim visinama nalazi se malo zraka, a u svemiru ga nema.
Zrak je plin i ima malu gustoću, malo veću od 1 g/dm3. To je tisuću puta manja gustoća od gustoće vode. Gustoća zraka smanjuje se porastom temperature pa se lakši topliji zrak diže u više slojeve atmosfere. Zbog razlike u gustoći zrak neprestano kruži u prirodi.
Premda je gustoća zraka mala njegova masa nije zanemariva. Jedan prostorni metar zraka ima masu oko 1 kg, a volumen od 1 km3 zraka teži više od milijun tona. Težinu zraka osjećamo kao tlak. Tlak zraka kojim zbog svoje mase atmosfera pritišće Zemlju naziva se atmosferski tlak.
Tlak zraka na nekom mjestu jednak je ukupnoj težini svih čestica u atmosferi koje pritišću jedan metar kvadratni Zemljine površine na tom mjestu.
Tlak zraka mjeri se barometrom. Nepovoljne vremenske prilike smanjuju tlak zraka, a povoljne uzrokuju porast tlaka zraka. Na oko 5 km visine tlak zraka jednak je polovici onoga pri tlu. Nizak tlak zraka u planinama višim od 3 – 4 km često u ljudi uzrokuje visinsku bolest. Tlak u moru raste s dubinom. Ronioci na 10 m dubine osjeća dva puta veći tlak od onog na površini. Pri zaronu veći tlak u moru pritišće membrane u ušima prema unutra više nego što ih zrak prisutan u našim ušima pritišće prema van. Zato će, ako se tlakovi ne izjednače, ronioca zaboljeti uši. Slično će se dogoditi i putniku pri polijetanju i slijetanju zrakoplova.
Svakoga dana udahnemo oko 20 000 puta i pritom unesemo 12 000 litara zraka u naša pluća da bismo pribavili kisik neophodan za život. Međutim, postoji razlika udišemo li svježi šumski zrak ili naprotiv, zrak zatvorenih prostora u kojima provodimo 90% našeg vremena, gdje je kvaliteta zraka najlošija. Zrak u zatvorenim prostorima sadrži do 20 milijuna čestica u jednom kubnom metru što je razina dvadeset puta veća od one nađene u zraku na gustom prometnom raskršću, i do dvjesto tisuća puta veća od one u morskome zraku. Također, prilikom grijanja naših domova ili poslovnih prostora zimi, zrak postaje daleko više suh.
Posljedice po zdravlje ljudi zbog suhog i nečistog zraka mogu biti opasne.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
