Kod branja gljiva uvijek je potrebno imati dozu opreza – zbog
sličnosti, neke je jestive gljive moguće zamijeniti s njihovim
otrovnim dvojnicima. Ako ste početnik u branju gljiva, ne
upuštajte se sami u berbu već slušajte savjete iskusnijih berača.
Ako se upuštate u berbu gljiva najbolje da se odmah upoznate s
vrstama gljiva a počinjemo s detaljnim opisom kako izgleda
gljiva puhara.
Karakteristike Golema puhara (Calvatia gigantea (Batsch ex Pers.)
Lloyd) je jestiva gljiva puhara iz porodice gljiva
(Agaricaceae).
Tikvasta puhara (Lycoperdon perlatum) vrsta je jestive gljive.
Bijele je boje i tikvastog oblika, kasnije posmeđi a kad dozre na
vrhu nastane rupa u obliku kratera kroz koji izlaze spore. Cijela
površina je prekrivena sitnim bodljama koje se i na sam dodir
mrve.
Gljiva puhara je jestiva samo dok je mlada,
odnosno dok je na prerezu plodište bijelo. Kada je gljiva već
zrela iznutra počinje poprimati žutu i maslinasto zelenu boju.
Unutrašnja struktura mora biti meka, čisto bijela i posvuda
jednaka poput spužve.
Livadska gljiva puhara (Vascellum pratense) je žućkaste boje,
ispucale površine i meso joj je na presjeku crne
boje.
Zamjena moguća s ostalim gljivama puharama.
Jedina opasnost je zamjena s otrovnom Ispucalom krumpiračom
(Scleroderma citrinum).
S obzirom na to da neke vrste gljiva puhara rastu na specifičnom terenu, kao što je određena vrsta drveća ili drvna masa koja odumire, pokušajte pronaći mjesta koja odgovaraju takvom opisu. Budući da gljive puhare često rastu u skupinama, jednom kad uočite gljivu, nemojte prelako odustati već pročešljajte i veći dio terena za slučaj da ih se u blizini nalazi još nekoliko sličnih primjeraka gljiva puhara.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!