Pajasen je brzorastuće stablo široke i rijetke krošne. Zovu ga i Bogač, žljezdasti pajasen, kiselo drvo, kiseljak, rusovina, smrdelj, jelš, rajsko stablo. Može narasti do 30m visine, dok deblo može biti promjera 50 cm.
Prirodno raste na području Kine, Tajvana i Koreje, a u Europu je
unesen kao ukrasna vrsta daleke 1740. godine.
Zanimljivo je kako žljezdasti pajasen može proizvesti
veliki broj sjemenki (svako stablo po čak 350 000),
pomoću kojih se i razmnožava.
Kako te sjemenke nošene vjetrom paaju i daleko od stabla, tako se
i žljezdasti pajasen može nekontrolirano razmnožavati. Suzbijanje
pajasena vrlo je zahtjevno i za uspjeh je potrebna kombinacija
nekoliko sredstava, kako mehaničkih tako i kemijskih.
Na područjima na koja dospije, žljezdasti
pajasen nakon što savlada geografsku, okolišnu i
reproduktivnu barijeru, počinje formirati guste sastojine i
širiti se u nova područja, čime uzrokuje brojne štete. Ova vrsta
mijenja okoliš i znatno utječe na strukturu tla, kojega uništava,
te nepovratno mijenja izgled krajolika
Žljezdasti pajasen je iskoristiv kao ogrijev
iako nije baš kvalitetno drvo, debelo je i stvara dosta dima.