Svim živim bićima potrebna je voda, a ponegdje kiša pada svaki dan, dok u pustinjama ne mora padati i nekoliko godina. Čudesno je kako su se živa bića uspjela prilagoditi gotovo svemu te u naizgled najnegostoljubivijim krajevima uspjela pronaći svoj dom. Biljke koje su se prilagodile životu u okolišu u kojemu nedostaje vode nazivaju se kserofiti.
Kakvo je dakle vegetativno razmnožavanje biljaka u pustinji?
Vegetativno razmnožavanje zove se još i nespolno
razmnožavanje i karakteristično je za biljni svijet a kako je
biljni svijet, odnosno vegetacija gotovo nikakva
vegetativno razmnožavanje biljaka u pustinji je
vrlo slabo.
Neke vrste kaktusa su toliko bogate u davanju izdanaka i mladica
pa su zato i najbolji primjer za vegetativno razmnožavanje
biljaka u pustinji.
No i druge vrste, posebno one kristatnog ili monstruoznog rasta, razmnožavaju se također vegetativnim putem. Kaktusi, sukulenti i druge biljke suhe klime...
Višegodišnje biljke pustinje često preživljavaju tako što ostaju neaktivne tijekom sušnih razdoblja godine, a zatim cvjetaju kad voda postane dostupna. Većina godišnjih pustinjskih biljaka, klija samo nakon teških sezonskih kiša, a zatim brzo završi reproduktivni ciklus. U proljeće cvjetaju nekoliko tjedana. Ali, čim nastupi razdoblje rasta, sjeme klija i biljka nevjerojatno brzo izrasta i procvate, te odmah počinje sijati sjeme. I već poslije nekoliko tjedana ili mjeseci sve bilje je potpuno spremno dočekati dugačko razdoblje mrtvila ili mrtvila biljaka.
Uobičajeno je za pustinje reći da su negostoljubivi okoliši u kojima se malobrojne biljke, životinje i ljudi bore za preživljavanje u izuzetno teškim uvjetima pa se to svakako odnosi i na vegetativno razmnožavanje biljaka u pustinji.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
