Šumska anđelika (šumski kravujac, divlja anđelika, lat. Angelica sylvestris), jedna od 106 vrsta trajnica iz roda anđelika (Angelica), porodica štitarki. Raširena jer po gotovo čitavoj Europi (uključujući europsku Rusiju), zapadnom i središnjem Sibiru, Kavkazu, Kini, Mongoliji, Turskoj, a introducirana je i u neke kanadske provincije.
To je bogati grm dvogodišnje biljke, visine čovjeka, velikih troperastih listova, po obodu nazubljenih. Stabljika je debIja, glatka, crvenkasto osjenčana. Miris i okus slični su mošusu ili vaniliji. Cvjetovi čine zelenkasto-žuto-bijele štitce. Podanak je puzav, dug oko 1 m, s mnogo žila.
Šumska anđelika višegodišnji je širokolisni korov iz porodice štitarka s grozdastim bjelkasto-ružičastim cvatom i šupljom stabljikom. Naraste od 50 do 150 cm. Cvate od lipnja do rujna. Korov je vlažnih staništa, livada i šuma, gdje se suzbija gnojidbom, ispašom i herbicidima.
Šumska anđelika nema tako prijatan i aromatičan miris kao ljekovita anđelika, a njezino eterično ulje u većim koncentracijama je možda otrovno. Mljeveni plodovi ove biljke koriste se kao insekticid.
Jabučnu kiselinu, tanin, eterično ulje, smolu angelicin, angeličnu i valerijansku kiselinu i gorke tvari. Šumska anđelika vate u srpnju i kolovozu, a sakuplja se zimi ili na početku proljeća. Upotrebljava se korijen, mladice s listovima i sjemenke. Pri branju treba biti vrlo oprezan, jer je ova biljka vrlo slična otrovnoj truheljki.
Prašak od osušenog korijena šumske anđelike pomaže pri zatvaranju otvorenih rana. Čak i unutarnjih, ako se uzima kao juha ili u toploj vodi jedanput dnevno koliko stane na vršak noža. Rekonvalescentima jača glas, a služi također kao protuotrov kod trovanja hranom. Svježe mladice i lišće šumske anđelike beru se u svibnju i lipnju, pa se onda oni nešto dulji komadići, kuhaju u slanoj vodi i jedu kao varivo, a mladice i peteljke kuhaju se u šećeru kao slatko, koje jača želudac i poboljšava probavu.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!