Životinje koje su prikazane pojedinačno ili pak u skupinama, u mirovanju su i u pokretu, s izvanredno naglašenim pojedinostima životinjske anatomije i pokreta.
Špilja Altamira duga je 270m dok velika komora ima dimenzije 18 m x 9 m. Arheološki nalazi špilje Altamira svrstavaju je u paleolitik, kulturama aurignacien i magdalénien i oni su vrhunac frankokantabrijskoga umjetničkog stila. Autori slika i gravura koristili su ugljen i boju okra, a često su grebanjem razrjeđivali boje na stijenama kako bi dobili varijacije u intenzitetu i stvorili tonove.
Sedamdesetih godina 20. st. slike su bile dosta oštećene vlažnim zrakom uslijed pretjeranog broja turista da su vlasti bile prisiljene zatvoriti špilju 1977. Danas je broj posjetitelja ograničen na svega nekoliko posjeta dnevno. Replika špilje Altamira koja je napravljena 2001. godine u blizini prave špilje omogućuje turistima posjetu kao i pogled na skulpture portreta koje nisu vidljive na autentičnoj lokaciji.
Od 1985. špilja Altamira nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.