Smrčak dolazi iz roda Morchella. Ima ih nekoliko: Morchella conica ili crni smrčak, Morchella deliciosa ili pepeljasti smrčak, Morchella esculenta ili žuti smrčak, a imaju različita staništa.
Ako imate sreće i znanja o ovim neokrunjenim kraljevima šume, uživat ćete u najprofinjenijem okusu gljive. Neki stručnjaci tvrde da ih ima oko pedeset vrsta, dok drugi tvrde da ih je svega tri, a ostalo su njihovi varijeteti s razlikama nastalim prema staništu smrčka. Smrčak spada u rijetke, veće, jestive proljetne gljive. Tijelo je kuglasto do jajoliko, bež ili blijedo žute boje i stopljeno je sa stapkom.
Zanimljivost je i stanište smrčka koje nije uvijek i samo šuma. Tako smrčak ima stanište i na rubovima livada, područjima pored rijeka i potoka, pogotovo pod jasenom, lijeskom, topolom i starom jabukom. Ponekad ih možemo pronaći čak i na smetlištima, na odbačenom građevinskom materijalu, ruševinama, gradskim parkovima.
Stanište smrčka može biti tamo gdje druge gljive u pravilu ne uspijevaju.
Kako imamo više vrsta smrčka spomenuti ćemo tek tri i njihova staništa.
Običan smrčak (lat. Morchella vulgaris (Pers.) Boudier), stanište mu je po šumama, a raste u proljeće.
Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica (Kromb.) Boudier), raste u rano proljeće, a stanište mu je na sunčanim stranama u vlažnim listopadnim šumama, osobito ispod vrba.
Ožujka (lat. Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bresadola), gljiva koju možemo nazvati vijesnikom proljeća jer raste u rano proljeće. Ova vrsta smrčka stanište pronalazi na područjima gdje su silikatna tla ispod crnogoričnog i bjelogoričnog drveća i prilično je rijetka.
O gljivama postoji cijela nauka, a pravi poznavalac i ljubitelj gljiva se postaje polako, ustrajnim proučavanjem literature, razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o gljivama, pa stoga uvijek imajte na umu da je oprez majka mudrosti, posebno kada su u pitanju gljive.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
