Masline, vinova loza i smokve tri su dalmatinska simbola na koja
smo se toliko navikli da su postali dio naše svakodnevice, a
zasigurno se s njima i susrećemo gotovo svakodnevno u
kuhinji.
Možda još najrjeđe susrećemo smokvu, koja bi trebala biti na vrhu
kao kraljica voća.
U našim priobalnim krajevima uspijeva velik broj sorti smokava,
ali malen broj kvalitetnih. Među njima prednjači smokva
bjelica.
S obzirom na nutritivni sastav i ljekovita svojstva, smokva se
izdiže iznad mnogih vrsta voća.
Već svi znamo i da provjereno briše bore i pomlađuje, a znamo i
da je smokva, odnosno smokvin list nekada davno bio i prva
odjeća.
Plodovi smokve su vrlo hranjivi i visoke dijetoterapeutske vrijednosti. Posebice su traženi u svježem stanju u vrijeme turističke sezone, ali i tijekom godine različito prerađeni, ponajviše kao osušeni plodovi (suhe smokve).
Smokva bjelica je dvorotka, vrlo je stara sorta
smokve. Plod je srednje veličine. Meso je slatko, a boja ploda
žuto zelena. Bujnoga je stabla, obilno rodi, a cvate dva
puta.
Smokva bjelica dozrijeva krajem srpnja i
početkom rujna, a razdoblje zriobe je kratko (mjesec
dana).
Proljetni cvat od degeneriranih ženskih cvjetova, omesnati i
izraste do normalne veličine, ali nikada nije jestiv. Ljetni cvat
razvije jestiv plod, produljen kratkim vratom, prosječne težine
od 40 do 70 g.
Plodovi su dobre kakvoće, prikladni za prijevoz i potrošnju u
svježemu stanju i sušeni. Meso je svijetlo bijelo ispod kože i
blijedo medeno u unutarnjem dijelu, vrlo sočno, ugodno
slatko.
Smokva bjelica vrlo raširena u dolini Neretve
južnoj i srednjoj Dalmaciji.
Plodovi imaju veliku dijetoterapijsku i hranjivu vrijednost, a
ljekovitu na bolesti želuca, slabokrvnost itd.
Smokva bjelica troši se svježa, suha, kao
marmelada, džem, slatko, kompot, žele i sok.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
