Škrinja sv. Šimuna izrađena je po naredbi hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete koja je bila kći bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića i žena Ludovika I. Anžuvinskog. Škrinja sv. Šimuna je zavjetni dar kraljice Elizabete istoimenom svecu, sv. Šimunu, u nadi da će roditi dječaka koji je trebao postati kralj. U to vrijeme kralj Ludovik I. vodio je strašnu borbu s Mlecima upravo radi Zadra te 1385. godine u sakristiji crkve sv. Frane potpisan s Mlecima dugoočekivani glasoviti Zadarski mir. Tako Zadar dobiva dugo željenu slobodu, a Ludovik I. omogućuje izvršenje kraljičinog zavjeta – izradu škrinje sv. Šimuna.
Škrinja sv. Šimuna djelo je Franje Antunova iz Milana koji je u Zadru imao i svoju radionicu. Na stražnjoj strani škrinje ispisao je gotičkim slovima natpis na latinskom jeziku koji u hrvatskom prijevodu glasi: „Ovdje, u ovoj škrinji, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala moćna, preslavna i uzvišena Elizabeta Mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo je djelo učinio Franjo iz Milana godine 1380.“.
Tako je škrinja svetog Šimuna jedno od najdragocjenijih i zasigurno najvrjednijih zlatarskih djela zadarske srednjovjekovne umjetnosti. Škrinja je službeno proglašena spomenikom kulture nulte kategorije i može se razgledati svaki dan.