Šećerna repa (lat. Beta vulgaris subsp. vulgaris var.
altissima), industrijska je biljka iz porodice
Štirovki.
Uzgaja se radi proizvodnje šećera, a sve to zbog visoke
koncentracije saharoze u njezinom zadebljanom korijenu.
Korijen je vretenast, sastoji se od glave (na njoj se oblikuju listovi), vrata, tijela i repa. Tijelo korijena najvažniji je dio korijena, on se vadi i prerađuje, jer u njemu ima najviše šećera (15 – 20 %).
Šećerna repa u RH jedna je od najvažnijih
industrijskih kultura. Najvažniji proizvod šećerne repe je šećer
(disaharid saharoza), koji je bogat izvor kalorija.
Uzgaja se zbog korijena koji služi u proizvodnji šećera pri čemu
nastaju i sporedni proizvodi kao što su:melasa, repini rezanci i
saturacijski mulj.
Repa je ujedno i zajednički naziv za nekoliko kulturnih biljaka
iz rodova Beta (blitva, cikla, šećerna repa, stočna repa) i
Brassica (bijela repa).
Šećerna repa voli tlo dubokog, rahlog i strukturnog sloja
neutralne do slabo alkalne reakcije. Uzgoj repe u
plodoredu omogućuje dublju i intenzivniju obradu i obilniju
gnojidbu svih površina na kojima se uzgaja šećerna repa. Plodored
za šećernu repu iznosi 4 godine ili više.
Najbolje pretkulture za šećernu repu su pšenica, ječam, zob i
soja, kulture koje rano napuštaju tlo da bi se ono moglo dobro
tehnološki pripremiti za sjetvu šećerne repe.
U Republici Hrvatskoj se šećer dobiva iz šećerne repe. Šećerna repa se uzgaja, ovisno o godini, na površini od 20.000 do 31.000 ha (ako izuzmemo ratne godine). Proizvođači šećerne repe u Hrvatskoj proizvedeni korijen predaju u jednoj od tri tvornice za preradu korijena šećerne repe.
