Postoji nekoliko kultivara zelene salate, to su maslenke (puterice), kristalke (ledene salate) i salate glavatice. Salata glavatica sije se u posude za presađivanje početkom ožujka, a najkasnije do početka svibnja.
Na otvorenom se sije tek kada prođu opasnosti od mraza i to na dubinu od oko 1,25 cm. Potrebno je poštivati razmak između pojedinih biljaka koji treba biti oko 15 cm zato što je širina salate glavatice, kada je potpuno razvijena i do 20 cm.
Dobri susjedi salate glavatice su: cikla,
rotkva, češnjak, grah, jabuka, jagoda, komorač, kopar, krastavac,
krasuljica, kupušnjače, luk, mrkva, repa, rotkvica,
špinat.
Nije dobar susjed sa šparogama i rajčicama.
Salata glavatica se najviše koristi svježa, a tako se najbolje iskoristi i sva njezina hranidbena i ljekovita vrijednost. Zelena salata uvijek je najbolja ako se priprema svježe ubrana. Pere se samo pod mlazom tekuće vode pa izbjegavajte duže stajanje salate u vodi. Takvim stajanjem zelena salata izgubi veće količine korisnih tvari.
Imajte na umu i da su oni tamniji listovi salate glavatice bogatiji vitaminima od listova unutar glavice, a lisne žile sadržavaju više kalija, natrijeva citrata i vlakana što pridonosi većoj vrijednosti.
Salata glavatica u mg/100 g sadrži: karotena 0,16 - 1,6; vitamin E 0,5; vitamin B1 0,04 - 0,09; vitamin B2 0,08 - 0,25; vitamin B3 0,2 - 0,5; vitamin B6 0,036 - 0,075; vitamin C 6 - 55; folne kiseline 0,004 - 0,054.
Salata glavatica sadrži još oko 48 mg/100 g limunske kiseline i 65 mg/100 g jabučne kiseline. Ove kiseline joj daju ugodan okus.
Gorkast okus salati daju laktopikrin, laktucinska kiselina, laktocerol i neolaktucin, kojima se pospješuje probava i otvara tek.
Salata glavatica je korisna za rad srca i bubrega, a snižava i krvni tlak.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
