Romualdova pećina (Špilja sv. Romualda), špilja je na južnoj strani brda Sv. Martin, na istočnoj kraju Limskoga kanala, na 128m nadmorske visine. Nazvana je po sv. Romualdu pustinjaku, koji je, prema legendi, tu živio. U znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se do 1942. priređivale procesije.
Iza uskog ulaza pećina se nastavlja kao vijugav hodnik dug 105m, koji se mjestimice širi, tvoreći 7 većih prostorija, ali bez izrazitih pećinskih ukrasa. Visina varira 1m – 5m, a širina 2m – 7m.
Romualdova pećina ima prosječnu temperaturu oko 14°C, a vlažnost 68%. Danas je pećina u sustavu Rzaštite kao fenomen krša i kao stanište kolonije šišmiša. Istraživanjima tijekom 1961. i 1962. M. Malez je iskopao više sondi u kojima je pronađeno mnoštvo kostiju oko 40 životinjskih vrsta te mikrolitički kremeni artefakti gravetienske gornjopaleolitičke kulture.
Prisutnost mlađepaleolitičkoga lovca potvrđena je nalazom zuba djeteta iz skupine Homo sapiensa u tzv. sloju »c«. Kako u slojevima nije potvrđeno postojanje ognjišta, smatra se da je bila rabljena samo povremeno. Piše na stranicama Istrapedije.
