Postoji nekoliko vrsta kupusa koje se razlikuju u smislu
kvalitete i namjene. Ovdje govorimo o tome kakav je rani
kupus.
Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae)
koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Upotrebljava se
u svježem, kuhanom ili konzerviranom stanju naročito tijekom
zime.
Vrlo rani kupus s vrlo snažnim početnim porasta
s izrazitim potencijalom prinosa je kupus oznake Ortus F1, koji
je otporan na procvjetavanje i pucanje. Ortus je vrlo adaptivan
za uzgoj u zaštićenim uvjetima, ispod agrotekstila i na
otvorenom.
Rane i srednje sorte kupusa uzgajaju se u prvom redu za
konzumiranje u sirovom stanju. Takve vrste nisu izvorno
namijenjene za pohranu tijekom jeseni i zime, niti su namijenjene
kiseljenju. To su sorte koje se konzumiraju 70 do 90 dana nakon
sjetve. Tu su npr. novi mirodimar i ditmar.
Priprema tla za rasađivanje ranog kupusa počinje odmah u proljeće
i sastoji se od kultivacije, drljanja i valjanja. Valjanje tla je
obavezna mjera jer kupus ne podnosi rastresito tlo.
Rani kupus sije se tako da se sjemenke
siju u travnju u zagrijanom stakleniku ili na prozorskoj polici
0,3-0,5 g po 10 m2.
Presađuju se u svibnju na udaljenosti od 50 x 60 cm, a glavice
možemo brati već u lipnju i srpnju.
Berba je ručna. Rani kupus se bere tako da se glavice sijeku
iznad prve etaže donjeg lišća.
Rani kupus se bere u 2-3 navrata, a kasni kupus
se mora brati obavezno prije jakih mrazeva i temperature od -5
°C.