Žuti srčanik, žuta sirištara, žuti encijan, gencijana, (lat.
Gentiana lutea) je biljka iz roda Gentianaceae.
Naraste do 2 metra visine. Ima kopljaste, eliptičnie listove duge
do 30 cm i široke do 12 cm.
Cvjeta uvijek žutim cvjetovima, a na prostoru Hrvatske
prisutna je na Velebitu i u Gorskom kotaru.
Korijen je biljke ljekovit, a izrazito je gorka okusa.
Srčanik biljka (Gentianalutea), u narodu poznata i kao lincura, je trajna biljka s korijenom koji može da doživi pedesetogodišnju starost.
Korijen joj je vrlo dug, debeo i razgranat, izvana smeđe do
tamnosmeđe boje, a unutra žut.
Srčanik biljka najčešće raste grupno na pustim
mjestima, među grmljem, na planinskim pašnjacima i
livadama. Može se prepoznati po lijepim zlatnožutim cvjetovima,
koji su spretno posloženi na biljci.
Cvjeta od lipnja do kolovoza, ali tek nakon što prođe pet godina od sadnje.
Ovo je važno znati, jer upravo korijen predstavlja ljekoviti dio koji se sakuplja u jesen ili rano proljeće tako da se mora voditi računa da to budu starije biljke.
Sastojci korijena nalaze se u velikom broju lijekova koji
se proizvode u farmaceutskoj industriji.
Izuzetno je važan i u narodnoj medicini. U ljekarnama se uglavnom
pravi ekstrakt od srčanika te miješani gorki čajevi, ali i mnogi
drugi preparati gorkog ukusa.
Sasušeni korijen je vrlo aromatičan, za razliku od svježeg
koji ima neprijatan miris. Okus je u početku sladunjav, a kasnije
gorak, gorčina se dugo zadržava u okusu.
Korijen treba brzo sušiti rasijecanjem po sredini i to na mjestu
koje ima dobru ventilaciju. Nanizati ga i objesiti na prozračno
mjesto.
Osušen korijen ima žutu ili crveno-smeđu boju.
Srčanik je tipično planinska biljka i često raste u većim
grupama na vapnenačkom gorju, na pustim mjestima među grmljem te
na planinskim pašnjacima i livadama.
Najčešće je to preko 1000 metara nadmorske visine. Raste i na
škriljastim i granitnim zemljištima.
Srčanik biljka se može preporučiti i za uzgoj u
vrtu. Zemlja na kojoj se srčanik uzgaja ne smije
biti gnojena.
Korijen, iskopan iz duboke vrtne zemlje može biti dug do 1 metar
i težak do 4kg. Prilikom iskapanja korijena, potrebno je
korjenove glave vratiti natrag u zemlju radi daljnjeg
razmnožavanja. Na taj se način prirodna staništa bolje
čuvaju.
Korijen uz gorke tvari sadrži glikozide kaogenciopikrin,
gencin, genciamarin, masno ulje, gencian kiselinu, gencianozu,
trisaharide, mineralne soli i dr.
Kroz povijest srčanik se uvijek ubrajao u najstarije ljekovite
biljke.
Nekada se upotrebljavao i preporučivao kao biljke za liječenje
kuge.
Jedan poznati travar (Kneipp) koji je vrlo cijenio je upravo
srčanik, rekao je da onaj tko ima vrt treba u njemu obavezno
imati uz kadulju i pelin, srčanik, pa će tada istovremeno imati i
ljekarnu u kući.
Ljekoviti dijelovi biljke su prvenstveno korijen koji se kopa i
sabire od starijih biljka u jesen ili u rano proljeće
.
Korijen srčanika je jedno od najboljih sredstava za
želudac. Ekstrakt srčanika treba uzimati kroz duže vrijeme i to
20-30 kapi na pet velikih žlica vode, čime se pospješuje probava,
otklanja pritisak u želucu, mučnine, a otklanja i napadaje
nesvjestice.
Vrlo je djelotvorno sredstvo protiv gripe.
Srčanik biljka poboljšava sastav krvi tako što povećava broj crvenih i bijelih krvnih zrnaca pa tako i otklanja slabokrvnost, srčane i živčane slabosti i jako dobro je sredstvo protiv groznice.