Levantsko more je more koje graniči s Turskom na sjeveru, Sirijom, Libanona, Izraelom i pojasom Gaze na istoku, Egiptom i Libijom na jugu, i Egejskim morem na sjeverozapadu. Zapadna granica Levantskog mora ka otvorenom Mediteranu se definira kao linija spajanja od rta Ra al-Hilal u Libiji do otoka Gavdos, južno od grčkog otoka Krete.
Sredozemno ili Mediteransko more, unutarnje more između Europe,
Azije (Bliski istok) i Afrike; obuhvaća 2 510 000 km², ili 2,8%
Atlantskoga oceana kojega je rubno more.
S Atlantikom ga povezuju Gibraltarska vrata, a s Crvenim morem
Sueski kanal. Sastoji se od zapadnoga i istočnoga bazena. U
zapadnome bazenu nalaze se Alboransko, Balearsko, Ligursko i
Tirensko more, a u istočnome Jadransko more, Jonsko more, Egejsko
more, Mramorno more, Crno more (s Azovskim morem) i
Levantsko more.
Najveći otok u Levantskom moru je Cipar. Najveća dubina mora je 4.384 metara i nalazi se kod Plinija Trench, oko 80 km južno od Krete. Prostire se na površini od 320.000 km2.
Sjeverni dio Levantskog more između Cipra i Turske se naziva Cilicija. Također na sjeveru su velike uvale Iskenderskog zalijeva (sjeveroistok) i Antalijskog zalijeva (sjeverozapad).
Kada je završen Sueski kanal povezao je Levantsko more s Crvenim morem.
Crveno more, s obzirom na to da je veće od Levantskog, dovodi do toga da kanal služi kao plimni val koji vodu Crvenog mora preljeva u Levantsko more. Velika gorka jezera su hiperslana prirodna jezera i čine dio kanala, a upravo oni su blokirali migraciju vrsta Crvenog mora u Mediteran tijekom nekoliko desetljeća, ali kako se salinitet ovih jezera postepeno izjednačio sa salinitetom Crvenog mora, prepreka za migracije je uklonjena, i biljke i životinje iz Crvenog mora su počele da koloniziraju Levantsko more.
Ova migracija vrsta poznata je kao Lessepsian migracija, i vrlo je važna za ekologiju tog područja.
