Sorte krušaka međusobno razlikujemo po boji, obliku, konzistenciji, te okusu, mirisu i aromi. Prilikom kupnje naš odabir ovisi od vanjskih karakteristika, odnosno izgleda ploda, a tek pri konzumaciji osjećamo konzistenciju, okus, miris i aromu.
Navesti ćemo neke sorte krušaka od kojih su pojedine i posebno
stare sorte.
Popis starih sorti krušaka:
ječmenka, jagodnjača, tepka, petrovka, citronka,
zimka, kaluđerka i kruška abata. Ovdje govorimo o staroj sorti
sadnice kruške – ječmenka.
Nalazimo ih kao pojedinačna stabla po seoskim vrtovima ili pak u
manjim zasadima.
Smatra se da su nepoznatog porijekla, odnosno da su donesene
premještanjem stanovništva.
Kruška ječmenka prilagodila se našim uvjetima i
stekla je neke nove osobine, dok su neke ipak ostale
nepromijenjene.
Sakupljanje kruške ječmenke počinje u vrijeme kada se žanje ječam, pa je otud došao i njezin naziv.
Po nekim istraživanjima neke stare sorte su čak i nastale u našim
krajevima.
Pogodna je za sadnju oko kuća u dvorištima.
Dozrijeva polovicom lipnja. U to vrijeme plodovi kruške počinju
otpadati pa sakupljanje traje i do tri tjedna.
Imaju vrlo bujno stablo i razgranatu krošnju. Dobrog je prinosa.
Vrlo je otporna na bolesti i niske temperature.
Kruška ječmenka ima sitan plod žute boje
prekriven blago crvenom bojom, prijatnog ukusa i arome. Meso ove
sorte kruške je sočno, smećkaste unutrašnjosti, vrlo je ukusno i
specifične arome. Stoga se koristi za proizvodnju rakije nježnih
nota i prijatne arome.
Kora joj je sjajna i zlatnožuta.
Kruška ječmenka rađa redovito i obilno. Koristi
se i industriji i u svežem stanju. Ne preporučuje se skladištenje
i čuvanje jer plodovi brzo počinju da trule.
Kruška ječmenka se u davna vremena uzgajala skoro na svakom imanju dok je danas uspjeh ako pronađemo poneko stablo. Spada u najstarije sorte krušaka kod nas.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
