Romantizam je period dramatičnog razmišljanja i djelovanja,
pa tako i sam romantizam u glazbi.
Vrijeme kada je došlo do raznih kontradikcija : između
kapitalizma i socijalizma , slobode i ugnjetavanja , logike i
emocija , znanosti i vjere.
Romantizam u glazbi je rezultat vremena promjena
u načinu razmišljanja u kreativnim umjetnostima.
Romantizam u glazbi nastao je kao odgovor je na
racionalnost klasike i doveo do izražavanja snažnih i
kontrastnih emocija.
Cilj romantizma, a posebno romantizma u glazbi je individualnost
i postati drugačiji, jer je romantičarsko uvjerenje bilo da je
glazba najsavršenija umjetnost jer najizravnije izražava
osjećaje.
Glazbeni oblici prelijevaju se jedan u drugi. Forma nije precizna
i jasna kao u klasici , često nestabilna , bez čvrstih kadenci
.
No, romantizam u glazbi je i dalje služio
sofisticiranoj publici aristokratskih krugova, kao i klasični
period.
Skladatelji (Chopin, Liszt, Brahms, Schubert, Rossini, Donizetti,
Bellini, Berlioz, Verdi, Čajkovski, Mussorgsky, Grieg, Dvorak,
Smetana, Schumann, Mendelssohn) su bili i pijanisti i izvođači,
kao Liszt i Chopin koji su često pisali virtuozne komade
izazivajući ushite publike.
