Impresionizam se razvio se u Francuskoj, ispočetka u slikarstvu, poslije i u književnosti i glazbi.
Impresionizam u glazbi se nakon pojavljivanja u
Francuskoj proširio Europom i trajao sve do sredine 20.
stoljeća.
Skladateljima ovog perioda omiljene su kratke forme poput
nokturna, arabeska i preludija, a često istražuju i rabe
neuobičajene ljestvice, primjerice cjelostepenu ljestvicu.
Claude Debussy i Maurice Ravel općenito se smatraju najznačajnijim skladateljima impresionizma.
Impresionizam u glazbi odlikuje se snažnim sugestijama i
profinjenom atmosferom.
Impresionizam u glazbi također izbjegava
pretjeranu romantičarsku emocionalnost.
Možda najznamenitije inovacije koje je impresionizam uveo u glazbu je uporaba velikih durskih septakorda i tercno nadograđivanje osnovnih akordskih struktura do peterozvuka i šesterozvuka (tj. nonakorda i undecimnoga akorda).
I Erika Satiea mnogi također svrstavaju među impresioniste, a kritičari njegov skladateljski stil smatraju pomalo neozbiljnim i osobito ekscentričnim i eksperimentalnim.