Lukovičasta režuha jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka.
Na vlažnim livadama najčešća je proljetnica livadna režuha (C. pratensis), dok su česte i šumske vrste lukovičasta režuha, devetolisna, trolisna i uškasta režuha.
Lukovičasta režuha razmnožava se sjemenom, a
plod joj je plosnata komuška dužine od oko 2 cm.
Stabljika je visoka oko 50 cm, uglasta i uglavnom je slabo
razgranata. Listovi su joj naizmjenični, a cvjetovi dvospolni.
Donji listovi su složeni od 5 do 7 liski (neparno perasto
sastavljeni) i na dugim su peteljkama. Rubovi liski su nazubljeni
i ušiljenih vrhova. Gornji slistovi su sjedeći (bez peteljki)
lancetastih plojki, obično pilastog ruba, vrlo rijetko
cjelovitog.
U pazušcima listova smješteni su nespolni rasplodni pupovi, tzv.
bulbili. Bulbili su crnoljubičaste boje i okruglastog oblika.
Ti rasplodni pupovi su jestivi i beru se od travnja do
kolovoza.
Nalazimo je kako na sunčanim, tako i na polusjenovitim mjestima.
Česta je oko potoka, na svim vlažnim i močvarnim zemljištima. Uz
izvore i u vlažnim šumama raste gorka režuha (C. amara), a na
gorskim točilima planinska režuha (C. carnosa).
Lukovičasta režuha zimu uspješno preživljava
pomoću podanka. Podanak je više manje vodoravno položen ispod
površine tla, cilindričnog oblika i duljine do 20 cm. Bogat je
organskim tvarima koje su neophodne za početak nove vegetacijske
sezone.
Lukovičastu režuhu nalazimo u vrtovima i na oranicama,
rubovima putova i kao ruderalnu biljku, mora se
prilagođavati brzo promjenjivim uvjetima, pa je dosta
prilagodljiva s obzirom na svojstva tla, osvjetljenje i
temperaturu.
