Rusi su zbog dugotrajne mongolske okupacije bili pod kulturnim utjecajem svojih slavenskih susjeda, posebno Ukrajinaca i Bjelorusa. Tako je i ruski narodni ples zapravo porijeklom iz Ukrajine ili nekih drugih zemalja, iako sama riječ ruski narodni ples tako gordo i moćno zvuči.
To se vidi i u materijalnoj i duhovnoj kulturi. Od Kozaka s Tereka je i «Lezginka», dok je popularni «Čardaš» mađarskog porijekla iako ulazi i u ruski narodni ples.
Kazačok (rus.: Kaзaчoк, eng. Kozachok) je ruski narodni
ples koji se započeo formirati među Ukrajinskim Kozacima
na prijelazu s 15. na 16. stoljeće.
Ovaj ples, osim što je dio poznate ukrajinske nacionalne baštine
i folkloristike, izvodi se i u Rusiji, posebno na Kubanu
(Kubanski kazačok) gdje živi velika ukrajinska manjina, zatim na
sjevernom Kavkazu (Terski kazačok) i na drugim mjestima.
Čvrstim nitima vezan za ruski narodni ples je i
instrument balalajka, glazbeni instrument koji nikada nije služio
kao pratnja uz drevnu rusku usmenu predaju.
Bardi drevne Rusije su koristili gusle, a balalajka se pojavila
tek oko 18. stoljeća, dok je njezina suvremena verzija nastala
tek krajem 19. stoljeća.
Balalajku je kao "ruski narodni instrument" za ruski
narodni ples, popularizirala masovna sovjetska kultura,
osudivši pritom nebrojenu djecu na savladavanje ovog glazbala u
glazbenim školama. Teška je za sviranje, ograničena u rasponu i
pogodna samo za određenu vrstu glazbe, balalajka se nalazi na
začelju ruske kulture i ovaj instrument u kući nema gotovo nitko,
a ruski narodni ples se i dalje pleše.
