Najčešće bolesti rajčice su plamenjača (lat. Phytophthora infestans), koncentrična pjegavost (lat. Alternaria solani) i siva plijesan (lat. Botrytis cinerea), a u nastavku čitajte kako se provodi zaštita rajčice od bolesti.
Plamenjača rajčice peronospora,fitoftora je gljiva koja napada list, stabljiku i plodove rajčice.
Simptome ćete prepoznati po tome što se na listu javljaju pjege
nepravilna oblika koje su ispočetka svijetlosmeđe a kasnije
potamne i nekrotiziraju, dok peteljke lista još ostaju zelene. U
isto vrijeme na naličju lista može se formirati prljavo bijeli
mašak, a na stabljici se pjege najčešće pojavljuju na mjestu
spoja s lisnom peteljkom.
Pjege su elipsastog oblika i zahvaćaju parenhim kore.
Na plodovima rajčice se javljaju manje tamno obojene i ulegnute
pjege, unutrašnjost ploda nije zahvaćene
Izvor infekcija potječe od zaraženih biljaka krumpira.
Zaštita rajčice od bolesti plamenjače provodi se pripravcima na bazi aktivnih tvari: iprovalikarb (0,3%) (karenca 14 ), cimoksanil + famoksadon (0,3%) (karenca 14 dana). Prilikom zaštite treba utrošiti što više škropiva, odnosno kvalitetno zaštititi sve biljne organe.
Koncentrična pjegavost (crna pjegavost) prenosi se sjemenom na
kojem može preživjeti do 18 mjeseci.
Preživljava i na zaraženim biljnim ostacima pa se moraju
uništiti.
Bolest se teško suzbija, a zaštita rajčice od bolesti
koncentrična pjegavost provodi se fungicidima, pa je stoga je
neophodno proizvesti zdravi rasad.
Mora se tretirati sjeme, sijati u sterilni supstrat. Nakon
nicanja rasad se prska svakog tjedna. Fungicidi na bazi aktivnih
tvari: propin i metiram.
Siva plijesan karakteristična je za uzgoj u zaštićenim
prostorima. Rajčica je osjetljivija u uvjetima povišene vlage
zraka, niže temperature, slabe osvijetljenosti, povećanih
količina dušika, kad se stvore ovi za razvoj gljive povoljni
uvjeti ona ulazi u tkivo biljke kroz oštećena mjesta.
Zaštita rajčice od bolesti siva plijesan provodi
se kontroliranjem i reguliranjem relativne vlage zraka, ali i tla
u zaštićenim prostorima preventivna je mjera za suzbijanje ove
bolesti. Ova gljiva napada i mlade biljčice u rasadniku pa je
stoga bitno da se sjeme sije u sterilni supstrat.
Potrebno je i sterilizirati tlo zaštićenog prostora prije sadnje.
Gljivične bolesti su: bijela trulež (lat. Sclerotina sclerotiorum), rak stabljike (lat. Didimela lycoresici), plutavost korijena rajčice (lat. Pyrenocheta lycopersici) - karakteristična je za zaštićene prostore u kojim nema plodoreda, te se duži niz godina uzgaja samo rajčica, trulež korijena (lat. Phytophthora nicotianae, lat. P. capsici, lat. P. cryptogea, lat. P. citricola), pjegavost lista (lat. Septoria lycopersici), pepelnica (lat. Leveillula taurica), venuće (lat. Verticillium dahliae, lat. V. albo -atrum i lat. Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici).
Bakterijske bolesti su: bakterijska pjegavost (lat. Pseudomonas syringae pv. tomato ), krastavost ploda rajčice (lat. Xsantomonas campestris pv. vesicatoria), bakterijsko venuće.
Nadamo se da će vam ovih nekoliko savjeta o tome kako se provodi zaštita rajčice od bolesti biti od pomoći ako namjeravate krenuti s uzgojem rajčica.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
