Kim biljka (lat.Carum carvi l.), (eng.Caraway), ima veliku upotrebu u kulinarstvu ali koristi se i kao ljekovito bilje. Dio biljke koji se koristi je njezin plod, odnosno sjemenka i to osušena. Njezina ljekovitost seže u daleku prošlost. Plod ove biljke je sitan, duguljast, rebrast i blago srpasto savijen, a miris sjemenke je vrlo aromatičan.
Kim biljka raste kao korov po planinskim i
nizinskim livadama. Sjeme je vrlo slično komoraču.
Ime biljke potječe od grčkog naziva kyminon, a dolazi iz
porodice štitarki (Apiaceae, Umbelliferae). Dvogodišnja
je to biljka, razgranate stabljike koja može narasti i do 90 cm u
visinu.
Kim je jedna od najstarijih europskih začinskih
biljaka.
Ostali nazivi za ovu začinsku i ljekovitu biljku su : divlji kim,
kumen, kumin, kom, komin, kimin, pitomi kim, poljski kim, divlji
kumin, karun, kimelj, kimin.
Podrijetlom je iz Sjeverne i Srednje Europe i Azije. Najviše se
uzgaja u zemljama bivšeg SSSR i u Europi.
Kim biljka pripada obitelji kišobranarki ili
suncobranarki: Ombrelliferae
(štitarke).
Vrijeme cvatnje kima je tijekom svibnja i lipnja, a vrijeme
sazrijevanja sjemena je srpanj, kolovoz.
Ako se kim biljka koristi kao lijek, upotrebljava se
samo biljka iz uzgoja.
Sjemenka ima blago gorak i aromatičan okus, čak je blago gorko
žareći, ali vrlo aromatičan te sa sasvim laganom notom limuna u
pozadini. Stoga se iz sjemenki kima izvlači eterično ulje. Ulje
se koristi kod različitih tegoba probavnog sustava, prvenstveno
protiv nadimanja i probavnih tegoba. Eterično ulje u oblozima
djeluje antiseptički na kožu, a dobar je diuretik - stimulira
funkciju bubrega. Eterično ulje kima djeluje protiv
gljivica, poput kandide, jednako snažno kao nistatin.
Od biljke kim može se pripraviti i odličan liker, s dodatkom šećera i drugih začina. U kulinarstvu se može koristiti u tortama i kolačima, dodati voću, iskoristiti za juhu, sir, kruh (posipa se po slanim pecivima).
