Što je to klasifikacija jezika?
Klasifikacija jezika je postupak u lingvistici, kojim se radi
razvrstavane jezika u skupine.
To razvrstavanje, ili klasifikacija jezika, radi se prema jednom
od triju kriterija: genetskom, tipološkom i arealnom.
Klasifikacija jezika prema genetskom
kriteriju
Jezici koji su se razvili iz zajedničkog prajezika svrstavaju se
u jezične porodice.
Klasifikacija jezika prema tipološkom
kriteriju
Jezici se svrstavaju u jezične tipove prema nekim relevantnim
strukturalnim obilježjima.
Klasifikacija jezika prema arealnom
kriteriju
U ovoj klasifikaciji stvaraju se jezični savezi po zajedničkim
obilježjima koji su nastali zbog međusobnih kontakata. Arealna se
klasifikacija jezika stala sustavnije razvijati tek pol. XX. st.
U ranim pokušajima da se napravi klasifikacija jezika, tri navedenakriterija primjenjivala su se intuitivno i često su se miješala i s drugim, neznanstvenim kriterijima.
Genetska klasifikacija jezika počela se dosljedno provoditi od poč. XIX. st. u radovima prvih indoeuropeista (npr. F. Boppa).
Tipološka klasifikacija jezika prema morfološkim
obilježjima razvila sa poč. XIX. st. a na tome su radili F. von
Schlegel i W. von Humboldt.
Novije su i razrađenije tipološke klasifikacije jezika započeli
tijekom XX. stoljeća, E. Sapir, Georgij Klimov, Johanna Nichols i
drugi.
