Ivančica je ukrasno cvijeće koje sve češće možemo pronaći na mnogim balkonima, terasama i u vrtovima. Ako i sami razmišljate o sadnji cvijeta ivančice, donosimo vam savjete za uspješan uzgoj.
Ivančice (lat. Leucanthemum vulgare) su trajnice koje bez sumnje osvajaju svojim izgledom i mirisom. Poznate su još pod imenom margareta. Pripadaju porodici Asteraceae, a porijeklom su iz zemalja Europe, Novog Zelanda i daleke Australije. Ivančica je karakteristična po prelijepom cvijetu bijele boje koji odiše divnim, posebnim mirisom. Zahvaljujući specifičnom mirisu, ivančica se često drži kao cvijeće za ukras ili pak rezano cvijeće.
Stabljika ivančice je uspravna, jednostavna i slabo razgranata, a u prosjeku naraste do 80 centimetara. Što se tiče listova, oni su duguljasti, naizmjenični te slabo dlakavi. Štoviše, većina listova ivančice u potpunosti je gola.
Ovaj specifičan cvijet u prošlosti smo mogli naći samo na livadama zbog čega se i danas naziva poljskim cvijećem. Kako je njezina popularnost rasla, tako je ivančica ubrzo postala cvijet koji možemo vidjeti u gotovo svim vrtovima i domovima diljem svijeta.
Ivančica kao biljka nije nimalo zahtjevna za uzgoj, sve što joj je potrebno jest odgovarajuće tlo i redovito zalijevanje. Ova biljka poznata je po tome što se vrlo lako prilagođava pa tako može uspijevati i na teškim tlima. Najbolje raste na sunčanim prostorima gdje dobiva dovoljne količine vode.
Što se tiče zalijevanja, nije ju potrebno prečesto zalijevati jer dobro podnosi sušu. Važno je jedino da zemlja u kojoj ivančica raste nikad ne bude sasvim suha, već relativno vlažna. Kao i kod svakog drugog cvijeta, tako je i ivančicu s vremena na vrijeme potrebno dohranjivati. Dohranjivanje zemlje u prosjeku se obavlja jednom godišnje.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!