Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava. Njime su pisana velika djela starine od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastao je otprilike tijekom 9. stoljeća pr. Kr.
Grčki alfabet do danas ostao skoro pa nepromjenjen. Tako da se današnji novogrčki piše isto kao i starogrčki, jezik antike. Samo se nekoliko znakova promjenilo, tj. nestali su iz grčkog pisma.
Grčki alfabet bio je prvi sa znakovima za samoglasnike. Imao je relativno jasnu i jednoznačnu dodjelu što se ticalo pisanja i izgovora. Uporabom diftonga (dva vokala kojim se gradi zaseban glas), moglo se u starogrčkom, unatoč prisustvu samo sedam samoglasnika, izreći dvanaest različitih diftonga.
Starogrčki jezik se prvotno proširio u vrijeme atenske prevlasti u delsko-atičkom savezu, na prostoru Sredozemnog mora. Kasnije, u vrijeme Aleksandra Velikog i poslije za vladavine Rimskog Carstva, se grčki koristio u cijelom antičkom svijetu kao jezik znanosti.
Novogrčki ima, za razliku od starogrčkog, samo pet samoglasnika. Za razliku od mnogih drugih jezika, u grčkom je pravilan naglasak kod izgovora jako važan za značenje riječi. Naglašeni vokal se u grčkom označuje akcentom.