U medicinskim udžbenicima je opisano pojačano opadanje kose, pa čak i ćelavost kao posljedica hipotireoze. Ono što je u ovom slučaju važno napomenuti jest da se tu radi o teškoj i prolongiranoj hipotireozi (TSH >100 IU/ml u trajanju od više mjeseci) koja osim gubitka kose rezultira izrazito teškim posljedicama na sve organe u našem organizmu. U takvim slučajevima dolazi do teškog hipometabolizma koji može čak i dovesti do komatoznog stanja, a među ostalim dolazi i do slabljenja folikula u vlasištu s reverzibilnim pojačanim gubitkom kose.
Važno je napomenuti da nadomjesno liječenje levotiroksinom u potpunosti kompenzira manjak hormona i metabolizam dovodi na normalnu razinu, a u takvom stanju dolazi i do oporavka vlasišta. Kod blage ili liječene hipotireoze s kojima se obično suočavamo u radu s bolesnicima gotovo nikad ne bismo smjeli gubitak kose pripisivati bolesti štitnjače.
Opadanje kose je u većini slučajeva prirodan, ciklički fenomen, kod kojeg nakon određenog vremena (obično više godina) folikul iz kojeg dlaka raste tu istu dlaku izbacuje da bi odmah nakon toga počela rasti nova. Moguće je da taj fenomen bude izraženiji tijekom određenog doba godine (prvenstveno tijekom jeseni), ali je to najčešće ipak samo fiziološki proces.
Moguće je da autoimuna bolest štitnjače podrazumijeva povećani rizik drugih autoimunih bolesti – povećan rizik pojave vitiliga, a možda i alopeciae areate, ali se to nikako ne smije smatrati posljedicom bolesti štitnjače.
