Divlja zob raširena je na vlažnim ilovastim
zemljištima. U Europi raste blizu 30 vrsta. U nas
kratkodlakava divlja zob (Avenula pubescens) na livadama, često u
zajednici s livadnom pahovkom Česta je na oranicama, naročito u
strnim žitima. Stoka rado jede divlju zob prije
cvjetanja.
Korijen ove žitarice može biti dugačak do 120 cm. Cvjeta od
lipnja do kolovoza. Sjeme je često dormantno više godina, a klija
u proljeće i jesen.
Divlja zob najbolje klija s dubine oko 5 cm, no
mogu nicati i iz većih dubina (više od 20 cm), posebno u lakim
tlima.
Većina sjemenki proklija u prve dvije godine poslije osipanja iz
metlice. Širi se osipanjem sjemena, ali i stajskim
gnojivom.
Upotrebom slame u kojoj se nalazi i divlja zob, pa sjeme proklija
već s malo vlage u tlu.
Najčešće se prenosi nečistim sjemenom žita koje raznose ptice, hraneći se. Možemo je naći pokraj puteva i na zapuštenim mjestima.
U nekim područjima divlja zob vrlo je masovan i opasan korov. U nepovoljnim uvjetima biljke ostaju patuljaste.
