Brezov djed jestiva je gljiva iz roda Leccinum, a zanimljivo je da raste samo uz breze.
Klobuk mu je širok od 5 do 15 cm, u početku je polukuglast, zatim se lagano širi te postaje nisko konveksan. Kožica je klobuka baršunasta i suha, a za vlažna vremena mazava. Može biti siv, sivosmeđ ili žutosmeđ, pod starost bljeđi. Cjevčice su duge, u početku bijele, ubrzo sivkaste. Rupice su sitne, okrugle, boje kao i cjevčice, pod pritiskom nakon nekoliko minuta posmeđe.
Brezov djed ima stručak je visok 8 - 15 cm, a debeo 1 - 2 cm, cilindričan, pun, čvrst i bjelkast. Pri dnu je nešto zadebljan. Cijelom je dužinom prekriven tamnosmeđim ili crnkastim čehicama. Pod starost prilično vitak. Meso je bjelkasto-sivkasto, u klobuku postane prilično mekano, u stručku tvrdo. Ugodna je mirisa i okusa. Spore su duguljaste, glatke, žućkaste, veličine 13 - 20 x 5 - 6 μm. Otrusina je duhanski smeđa.
Brezov djed raste ljeti i ujesen u listopadnim šumama, u mikorizi s brezama. Prilično je česta vrsta. Vrlo je dobra gljiva koja se može pripremati na razne načine. Stručak je, osobito pod starost, pretvrd pa ga valja odbaciti.
