Biljka kuka (lat.Dioscorea communis), poznata i kao bljušt, obični bljušt, samonikla je biljka iz porodice dioscoreaceae (bljuštovki). Izdanci ove biljke su jestivi, ali plodovi su vrlo otrovni. Nazivaju je još i crna kuka, kukača ili kukovina.
Kuka je biljka koja raste diljem Europe, na Krimu, Kavkazu u Maloj Aziji i drugdje. Nalazimo je u gustim šikarama ili listopadnim šumama na rastresitom, hranljivom tlu bogatom ilovačom, a često se skriva i raste u suhozidu.
Kuka je biljka povijuša i penjačica čiji izdanci dosežu 2 do 4 m visine. Vrhovi izdanaka su svinuti a izdanci su vrlo lisnati. Lišće je srcoliko, korijen gomoljast i 20 do 30 cm dugačak. Plod joj dozrijeva tijekom ljetnih mjeseci, crven je, bobičast (3 do 5 sjemenki) i vrlo otrovan. Grozd čine 4 do 6 crvenih bobica.
Priroda nas u rano proljeće počasti s dvije biljke izuzetno zdrave i bogatoga nutritivnog sastava, a to su biljka kuka i šparoga. Šparoge su ravne i u većini slučajeva tanje od kuke, a biljka kuka je pri vrhu izdanka je savijena pa je po tome vjerojatno i nazvana tako.
Jestivi izdanci biljke kuka beru se tijekom
proljeća, a za jelo se pripremaju vrhovi i oni sočni
dijelovi stabljike, a treba odbaciti sve dijelove koji ne pucaju
kad se presaviju. Pripremaju se na više načina a jedan od
najčešćih je skuhati ih i pripremiti na salatu s tvrdo kuhanim
jajima. Mogu se jesti i sirove ili kao omlet. Pomalo je gorkasta
okusa, vrlo slična šparogama. Sezona im traje negdje do
pred kraj svibnja kad otvrdnjavaju i nisu za jelo.
Kada se vrhovi počnu sušiti i biljka počne dobivati crvene
plodove znamo da biljka više nije za jelo.
Jestivi izdanci biljke kuke imaju blagi diuretički učinak, a treba ponoviti da su plodovi otrovni.
Korijen ove biljke se upotrebljava pri liječenju reumatskih bolesti, ali pri uporabi treba biti vrlo oprezan jer može "spaliti" kožu.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
